Slobodno vrijeme
Turistički vodič
Upoznajte neki drugi Brisel...
05.10.2015. 12:00
Izvor: Dnevni avaz
Upoznajte neki drugi Brisel...
- Jao, pa šta ćeš raditi u Briselu? Tamo je baš dosadno... - reklo mi je nekoliko prijatelja i kolega uoči odlaska u grad za koji su nam prva asocijacija Evropska unija, NATO, međunarodna politika, sjednice, odluke, poruke... Znala sam gdje idem i znala sam da me ta briselska priča najmanje zanima. Odgovarala sam samo osmijehom, jer teško razumijem ljude koji se dosađuju. Dosadu smatram luksuzom. A pogotovo ne razumijem one kojima je dosadno na putovanju. Kućice u nizu Avantura je sve. Pravite je sami. Ako je želite, naći ćete je u bilo čemu. Avantura je snalaziti se po gradu u kojem ste prvi put. Avantura je večerati u turskom restorančiću i pomisliti da si "jeftino prošao", jer nekoliko koraka po izlasku shvatiš da si, zapravo, platio duplo. Avantura je slučajno naletjeti na zalazak sunca i uživati uz muziku i ples sa potpuno nepoznatim ljudima. Avantura je besciljnim lutanjem po gradu nailaziti na stoljećima stara zdanja. Avantura je otići na Food Truck festival (hrana se sprema na kamionima, prikolicama i sličnim četverotočkašima, prilagođenim za ovu vrstu usluge, op. a.) vođen letkom kakve u svom gradu obično baciš, i ne pogledavši šta na njimu piše... Naša posjeta Briselu, poslije se pokazalo na veliko zadovoljstvo, počela je iz okolice grada. Vozili smo na testu Toyotinog Aurisa, evropskog rekordera u prodaji hibridnih automobila, i imali priliku vidjeti predjele koji, vjerovatno, sasvim nepravedno, ne bi bili na listi "morate vidjeti". Iako ne volim liste. Niti moranje. Beskrajni nizovi kuća, sličnih. Sve su obložene ciglom, skoro identične boje. I sve imaju okućnice sa savršenim travnjacima i živim ogradama. I neki ljubičasti grmasti cvijet, najviše nalik oleanderu. I ogromne prozore, odnosno portale. Kako i ne bi, imaju u šta gledati. I okružuje ih nevjerovatan mir. Kao da je vrijeme stalo. Tako smo usred naselja zaustavili automobil i izašli da oslušnemo tišinu. Kako li izgleda živjeti u takvom, idiličnom okruženju? Da ne spominjemo uređenje zemlje, životni standard, mogućnosti... Ljubaznost plijeni U Brisel smo od aerodroma doputovali vozom. Karta u jednom pravcu košta 17 KM. Voz je moderan i, naravno, čist i vrlo udoban. Cijena se pokazala opravdanom, iako put nije dug, jer stignete u sami centar grada. Izašavši sa stanice, pred našim očima desila se saobraćajna nesreća. One situacije u kojima vidite mnogo toga. Mentalitet, navike, (ne)kulturu... Kriva je vozačica koja je napravila minimalnu štetu na svom, a totalnu na drugom automobilu. Vozač izlazi, gleda automobil, odšuti, zove policiju i sa desetak slučajnih prolaznika uklanja auto s tramvajskih šina kako ne bi zaustavljao saobraćaj. Ne obraća se dami, koja mirno sjedi u svom vozilu. Niko ne psuje. Nema incidenta. Idemo dalje. U obilazak grada otisnuli smo se bez ikakvih planova. Uz laganu šetnju i razgovor o ljubaznosti ljudi, koja uvijek plijeni, otvorenosti novom i drugačijem, ali i o cijenama, koje su pravi udar na naše tanke novčanike. Put nas je doveo pravo na glavni trg "Grand Place" ili "Grote Markt", vjerovatno i najljepši trg u gradu. Na ovom trgu pod UNESCO-ovom zaštitom nalazi se nekoliko poznatih građevina, poput Gradske vijećnice i "Maison du Roija", odnosno "kraljevske kuće", koja je taj naziv dobila u 15. stoljeću, kada je bila sjedište kraljevske administracije. Svake druge godine, za blagdan Velike Gospe, trg dobiva "cvjetni pod", kada je doslovno preplavljen šarenim cvijećem. Naravno, prepun je turista koji fotografijama pokušavaju zalediti trenutak. No, fotografija zaista ne može uhvatiti ono što odašilju te građevine i atmosfera s trga. 500 vrsta piva Po bočnim uličicama stotine, hiljade ljudi. Kao mravi. Šetaju, razgledaju. U najezdi turista ponekada zaluta neko ko je tu poslom, doveo klijente, saradnike. U ulicama dominiraju prodavnice čuvene i kao sami vrag skupe belgijske čokolade. OK, dolazimo iz siromašne zemlje, ali zaista, vrijedi li 500 grama čokolade 15, 20, 30 eura?! Tu su i suvenirnice, ali i prekrasne brazerije, iz kojih se širi miris vafla. Prekršaj za crveni karton bio bi ne spomenuti pivnice, u kojima je, shvatit ćete zašto, najveselije. Belgija je zemlja iz koje, kažu, dolazi 500 vrsta piva. Većina zna za "stelu arto", a mi smo, gledajući po stolovima, primijetili da je popularno "lefe". Tu su i "šimaj", "duvel", "orval", "palm"... Žamor nestaje udaljavanjem od centra. Šetnjom izlazimo pred katedralu "Saint Michael and Saint Gudula". Smještena je na brdu Treurenberg. Današnji izgled, teško opisiv, onaj koji zaista oduzima riječi, potječe iz razdoblja između 13. i 15. stoljeća, a pomalo podsjeća na pariski Notr Dam. Zapis ćemo završiti onako kako je završio jedan dan u kojem smo prešli kilometre i kilometre, upijajući što više kao zalihu za monotone dane. Zalaskom sunca. Ne, nije patetika. Sasvim slučajno, dok se spuštamo niz brdašce, između zgrada se ukazuje procjep. Stepenište. Sunce zalazi. Odzvanja muzika iz kluba. "Afterwork party", zaključujemo moja saputnica i ja. Ljudi se kikoću i lagano plešu, opuštaju se od napornog dana. Nakon što smo uživali u prekrasnih tridesetak minuta, shvatamo da su 22 sata. Kakav "afterwork". Noćni izlazak. Zaboravljamo kasni zalak sunca. U gradu u kojem, kažu, možete naći 45 nacija među 1.000 ljudi i čiju polovinu stanovništva čine stranci, nikada ne morate biti sami. Dovoljno je samo da izađete na ulicu. Šta kaže Wikipedia Odlučili smo ne pisati o onome što možete pronaći svuda. Suhi podaci nabacani na kamaru. Evo šta, ukratko, kaže Wikipedia, pa ko voli nek' izvoli: Brisel (fr.: Bruxelles, hol.: Brussel, engl.: Brussels) glavni je grad Belgije i jedan od administrativnih centara Evropske unije. Područje metropole ima 1,8 miliona stanovnika i tako je Brisel najmnogoljudniji grad u Belgiji. Još od završetka Drugog svjetskog rata Brisel je centar međunarodne politike. U njemu se nalazi upravno središte Evropske unije. Na nacionalnom nivou, Brisel je glavni grad francuske zajednice u Belgiji te flamanske zajednice i regije, kao i Regije glavnog grada. Na međunarodnom nivou, grad je jedno od sjedišta Evropske unije i nekih njenih institucija, kao i NATO-a, Zapadnoevropske unije i drugih međunarodnih organizacija. Iako je historijski holandski bio jezik grada, danas većina stanovnika Brisela govori francuski kao maternji jezik. Oba ova jezika imaju službeni status u Briselskoj regiji. Sam naziv "Bruxelles" odnosno "Brussel", službeno gledajući, može se odnositi na Regiju glavnog grada Brisela ili na Grad Brisel, koji je jedna od općina unutar te regije. U području Brisela, koji, uz Regiju glavnog grada, uključuje i 103 okolne općine, živi skoro 2,7 miliona stanovnika. Kako je dječak spasio grad Simbol grada i turistička atrakcija je bronzana fontana "Manneken Pis". Na nju smo naišli slučajno. I vjerovatno je ne bismo ni primijetili da je nisu okružili turisti, slikajući se kao da im život ovisi o tome. "Manneken Pis" (brabantski "mali mokreći muž"), ponekad i "Petit Julien", fontana je s likom dječaka koji mokri. Bronzani kip, visok 61 centimetar, izradio je 1619. kipar Hijeronimus Djukenoa (Hieronimus Duquesnoy). Kip je ukraden nekoliko puta, a sadašnji je kopija iz 1965. Original se čuva u "Maison du Roiju". Legenda kaže da je u 14. stoljeću grad bio pod opsadom, a kako ga neprijatelji nisu mogli brzo osvojiti, htjeli su eksplozivom raznijeti gradske zidine. Dok su provodili svoj plan u djelo, dječak je vidio što rade i, čim su napadači pobjegli da ih eksploziv ne povrijedi, on se pomokrio po gorućem fitilju i spasio grad. Godine 1985. "Manneken Pis" je dobio i ženski pandan "Jeanneke pis". Ako nisi vidio "Atomium", nisi ni dolazio Svaki grad ima svoje "ako nisi vidio, nisi ni dolazio". Vidjesmo i mi briselski "Atomium", iako nismo imali baš veliku želju. Zato nam se, možda, nije ni dojmio, ako izuzmemo gabarite. Skulptura je to izgrađena u čast Svjetske izložbe 1958. u Briselu. Ta 110 metara visoka čelično-aluminijska konstrukcija postala je senzacia Izložbe. Skulptura, koja nadvisuje izložbeni prostor na terenu perivoja Laeken, predstavlja devet atoma jednog alfa-željeznog kristala u omjeru od 1:150 milijardi. Kada je Svjetska izložba 1958. zatvorila svoja vrata, devet srebrenih kugla "Atomiuma" postalo je znamenitost grada Brisela. Kugle su potisnule "Manneken Pisa". Nadaleko vidljive kugle lebde naoko bestežinski iznad glavnog grada Belgije. Svoj snažan sjaj zahvaljuju jednoj, dva milimetra tankoj elektrolitski obrađenoj aluminijskoj kori. Nismo ulazili unutra, iako su nam govorili da je vrlo zanimljivo. Glavna atrakcija "Atomiuma" je okrugli, udobni restoran u najvišoj kugli, odakle se, kažu, pruža veličanstven pogled na grad.