Stolac je bez sumnje jedan od najljepših naših gradova, prelijep niz vrijednih kulturno-hostorijskih spomenika koji okružuju jedinstvenu i neponovljivu rijeku Bregavu. Ipak, teško je naći tužnije mjesto od Stoca, od pustih ulica do često problematičnih nacionalnih i političkih odnosa.
Od najstarijeg spomenika likovne umjetnosti u našoj zemlji, crteža u pećini Badanj starih petnaest hiljada godina, sjajnog ilirskog grada Daorsona, do nadaleko poznate nekropole stećaka na Radimlji, sve oko Stoca je veliko i značajno. Stolac ima historije, tradicije i spomeničke baštine za tri grda, a opet teško se oteti dojmu da je sve to premalo turistički iskorišteno, loše obilježeno i nedovoljno marketinški predstavljeno svijetu.
Posljednji nesretni rat koji je potpuno obezglavio ovaj grad, industrijski pomnožio s nulom, a stanovnike opteretio teškim bremenom nacionalnih tenzija i previranja, tek je drugi teški vremenski period za Stolac.
Problemi za grad na Bregavi počeli su dolaskom Austro-Ugara koji su na jedan suptilan, skoro nevidljiv način pojedine sredine osudili na stagnaciju. Stolac, kao i do tada veoma bitan Blagaj, zaobiđen je kod izgradnje željezničke pruge. Dok su u svakom pogledu rasli Mostar i Čapljina, sredine bez pruge su gubile na značaju.
U periodu od 20 godina, od popisa stanovništa iz 1961. do popisa stanovništva 1981. godine, broj stanovnika u općini Stolac povećao se za svega 368 osoba. Na popisu 1961. stolačka općina imala je 18.542, a 1981. godine 18.910 stanovnika. U istom periodu Mostar je rastao za skoro četrdeset hiljada stanovnika.
Današnji problemi su tipični stolački, grad izgleda neuporedivo lošije i neuređenije od obližnje Čapljine. Ljudi na ulicama i tamo nedostaje, ali Čapljina je sređena i dotjerana, s nekoliko ulica koje izgledaju vrlo primjerno.
S vremena na vrijeme pročitate vijest da općinska vlast odlaže komunalni otpad odmah pored Bregave i ne poštuje odluke s federalnog nivoa o regionalnoj deponiji. Nakon nekoliko vijesti i pokojeg stava nevladinog sektora, problem padne u drugi plan. Mnogi će vam govoriti i o akutnom problemu bošnjačke zajednice, nedostatku haremskog prostora, problemu koji je isto vezan za funkcionisanje općinskih vlasti.
Većina stolačkih problema mogla bi se riješiti s više dobre volje i razumijevanja, čak i želje da ta lokalna zajednica napreduje. Onda bi se sigurno nemjerljivi stolački potencijal mogao pretočiti u napredak ovog prema svemu posebnog malog grada, gdje se živjelo i stvaralo oduvijek.
Stolac kao da treba više poštovati sebe, svoje ljude i tradiciju, kao što je ime i djelo najpoznatijeg Stočanina Maka Dizdara. Dizdar u Stocu nema nikakav biljeg svog postojanja, ulicu, trg ili neku instituciju. Možda bi to na simboličkoj ravni bio dobar početak, uz nekoliko ovih lokalnih problema komunalnog karaktera.
Stolac čeka bolje dane, dane koji mu nedostaju skoro više nego bilo kojem drugom našem gradu.

Ostale vijestiArhiva