Njegovi hitovi odzvanjali su širom bivše Jugoslavije, a njegov lik postao je sinonim za drogu, alkohol, seks i rokenrol. Milić Vukašinović odnedavno se ponovo našao u žiži medija zbog nesretnog slučaja koji je zadesio njegovu porodicu.
Podsjećamo, u proteklom mjesecu Vukašinovićeva kćerka je pronađena mrtva u svom stanu u Sarajevu. Međutim, u razgovoru Miliću nismo postavljali pitanja o ovom nemilom događaju
Osnivač popularne jugoslavenske grupe "Vatreni poljubac", poznatiji pod nadimkom Doktor za Rock'n'Roll, za Avaz.ba otkriva s kojim estradnim ličnostima je u kontaktu, kako je uspio da se riješi poroka, te na koji način uspijeva da se izbori s negativnim komentarima.
Sarađivali ste s brojnim zvijezdama ovog prostora, s kojima od njih ste i danas ostali u kontaktu?
Osim s Hankom Paldum, s kojom sam imao pravu saradnju i iza koje su ostale pjesme za sva vremena, s drugim pjevačicama s kojima sam sarađivao čujem se samo onda kada me kontaktiraju u vezi s nekom novom pjesmom.
Vaše pjesme su mnogima donijele slavu. Kada pogledate današnju estradu, vidite li potencijal da bi neki od mladih muzičara mogli postati velike zvijezde, poput Hanke Paldum i drugih?
Mnogo toga se promijenilo od vremena kada smo Hanka i ja vladali estradnim nebom bivše Jugoslavije, kada je postojao sistem vrijednosti i kada je samo najkvalitetnije isplivavalo na vrh, a danas uspijeva ono što se bjesomučno gura medijski od kuća koje drže monopol ili tu i tamo bljesnu izvođači koji putem objava na YouTubeu steknu ogromnu popularnost, što mi je mnogo draže i realnije od onih koji su izgurani medijskim kampanjama.
Šta je zapravo potrebno da bi se napravila hit-pjesma? Kako ste uspjeli svoje pjesme izdvojiti od ostalih?
Meni i danas kao i nekada pjesma ili dođe ili je nema, ne pravim pjesme zanatski, a to ''dođe'' podrazumijeva moment nadahnuća, kada u trenutku osjetiš svu ljepotu življenja i to se samo pretoči u pjesmu koja obično bude hit na prvo slušanje jer je to nadahnuto stanje doživljaja života primamljivo svakome i prenese se momentalno i na slušaoca, dok danas kompozitori umnogome koriste digitalnu tehnologiju i vrlo su se uhodali u pravljenju namjenskih hitova koristeći kompletnu muzičku biblioteku koja je putem interneta dostupna svakome i ja ne mislim da je to nešto loše, jer hit-pjesma je hit-pjesma, neovisno o tome kako je nastala.
I u doba bivše Jugoslavije imali ste prepoznatljiv stil, čak i tada kada se živjelo mnogo „sporije“ nego danas, pjesma „Gleda a ne da“ svojim jedinstvenim stilom prikupila je simpatije publike. Kako Vam je to pošlo za rukom?
Pa kao što je rekao poznati njemački pisac Tomas Man (Thomas Mann), ''čovjek je stil'' i ja sam upravo sinonim za tu njegovu izreku, a da to pobliže objasnim, da bi nečiji stil bio uvjerljiv i prepoznatljiv, to podrazumijeva da taj neko ima izrazit kreativni talent koji se sam po sebi izdvaja, a spolja ga samo nadopunjava stil oblačenja ili, kako se to danas zove, stajling, a što se tiče pjesme ''Gleda a ne da'', pa ja sam prvi još u bivšoj Jugoslaviji repovao, prije i pojave repa u Americi i to su sve bile šaljive i duhovite pjesme u kojima se strofe pričaju, kao, naprimjer, prva od njih ''Bugi je htjela, ja bugi joj dam", pa pjesma ''Kako je nastalo Žikino kolo'', pa ''Tike-tike-tačke'' i posljednja ''Gleda a ne da'', koje ustvari odražavaju moj mentalni sklop u kome je šaljivo poimanje života dominantno.
O Miliću neki imaju lijepo mišljenje, dok drugi imaju negativne prozivke. Uzevši u obzir nemili događaj odnedavno, kako se sada nosite s negativnim mišljenjima i komentarima?
Pa ne samo u vezi sa mnom, ljudi su skloni da donose zaključke na osnovu neprovjerenih podataka koji se plasiraju u javnosti ili na osnovu rekla-kazala tračeva o nekome, tako da me to ''hejtovanje'', kako se to danas zove, uopće ne dodiruje jer ljudi koji me poznaju lično ili pravilno umiju da procijene moj lik i djelo, ti ljudi znaju ko sam i kakav sam, a ovi drugi su totalno nebitni i nisu uopće vrijedni priče o njima.

Ostale vijestiArhiva