Slobodno vreme
Turistički vodič
Fantastični ostaci Rima u Maroku
02.04.2012. 12:00
Izvor: B92
Fantastični ostaci Rima u Maroku
Turisti u Maroku obično idu samo na plaže ili pak na egzotične pijace u srednjovekovnom stilu, ali ova bogata severnoafrička zemlja ima i svoju istoriju u doba kada je bila kolonija Rimske imperije.
Samo mali broj turista posećuje ove 2000 godina stare ostatke, ali one su vredne puta, ne samo zato što su graditelji birali najlepše lokacije za svoje gradove, već malo broj ljudi samo povećava osećaj neotkrivenog i tajnovitog blaga. Najlepši gradiovi, tj njihovi ostaci Volubilis i Lixus se na laze na dva sata vožnje od prestonice Rabata, a treći grad Sala Colonia baš u Rabatu.
Možda nisu tako hvaljeni kao turski Efes ili Kartagina u Tunisu, ali ove ruševine imaju jedinstveni šarmm delom zato što su tako često zaobilažene. Ovde jedino možete videti ponekog magarca koji skače po korovom obraslom mozaiku koji predstavlja 12 Herkulovih zadataka.

Volubilis
Nalazi se samo 30 km severno od glavne turističke destinacije Meknesa.
Ovo je možda najlepše mesto kada su u pitanju ostaci rimskog carstva u ovom delu sveta, a nalaze se u podnožju Atlasovih planina u dolini punoj drveća maslina i badema.
Grad sa oko 20 000 stanovnika bio je najzapadnije mesto imperije koja se prostirala do kapija Persije. Prostrani podovi i briljantni mozaici ukazuju na nekadašnje veliko blagostanje ovog mesta. Lokalitetom dominiraju ostaci zgrada oko foruma, sa imresivnim lukovima sudske bazilike koja se nalazi ispred stubova hrama psovećenom bogu Jupiteru, koje sada rode koriste za svoja gnezda.
Svaka ruševina u Maroku sada je dom rodama koje obleću okolo ili doteruju gnezda dok ih turisti snimaju. Kada počnu da kljucaju kao u horu, napravi se jeziva buka nad drevnim kamenjem. Stari rimski trijumfalni luk, uovom slučaju posvećen caru Karakali koji je dodelio državljanstvo stanovnicima carstva 212. Godine obeležava početak glavne ulice u gradu.
Prepun prodavnica, Decumanus Maximus je bio najpoželjnija adresa u gradu.U blizini skupih vila, još uvek postoje živopisni mozaici koji su učinili ovaj lokalitet slavnim. Jedan od ogromnih mozaika prikazuje Orfeja koji šarmira divlje životinje svojom harpom, dok u drugoj prostoriji prikazani su delfini koji veselo skakuću u talasima, pa mora da je na ovom mestu nekada bilo kupatilo. Grčki mitovi domirniraju kao motiv, pa je tako u jednoj vili prikazana raskalašna nimfa koja odvodi zgodnog Hilasa, herkulovog sina koji izleda šokiran.
U drugom, lovac Akteon prepada boginju Dijanu koja se kupa, a priča se nesrećno završava tako što Dijana pretvara nesrećnog uljeza u jelena, a potom ga rastrgnu sopstveni psi. Slike grčkih i rimskih bogova vina, Dijonizisa i bahusa su svuda, što pokazuje da su stanovnici voleli grožđe. Obližnji Meknes ostaje centar proizvodnje marokanskog vina.
Drugi mozaici su prikazani i na berberskim tepisima koji se mogu kupiti u obližnjim planinskim selima. Kvalitet radova govori o bogatstvu grada, koje je dolazilo od maslina i pšeničnig polja koja se nalaze u dolini oko ruševina. Drugi izvozni proizvod bile su divne životinje, uključujući lavove, jaguare, medvede koji su se borili u Rimskom koloseumu. Za samo 200 godina, divlje životnije ove oblasti su gotovo izumrle, pa vrste kao što su varvarski lav i atlaski medved, nisu imale šanse da opstanu.
Volubilis je nekada bio prestonica berberskog kralja Jube II, koji je odrastao u rimu i oženio ćerku ljubavnika Antonija i Kleopatre. Nakon što je njegovog naslednika Ptolomeja ubio nestabilni car Kaligula jer je nosio suviše lepu togu, Maroko je postao rimska provincija Mauritanije Tingitanije 40. godine. Mesto je ostalo naseljeno čak i nakon što su Rimljani povukli svoje legije 240 godina kasnije, a još uvek se govorio latinski kada su Arapi stigli u 8.veku.
Građevine su zapravo bile u vrlo dobrom stanju sve do 18. veka, kada ih je sultan Moulaj Ismail srušio da bi ih iskoristio za izgradnju svoje palate u blizini Meknesa. Međutim, mozaici su izbledeli zbog svakodnevnog izlaganja vremenu, a lokalitet nije ni održavan. Biljke i trava rastu u spbama i ulicama.

Sala Colonia
Malo bolje se održala Sala Colonia, nalazi se u blizini Rabata, gde su rimski ostaci uklopljeni u srednjovekovne nekropole Celah. Ovo mesto je dosta posećeno jer se u blizini nalaze i botaničke bašte i ruševine iz islamske ere. Sagrađena na trgovačkom putu koji su koristili Feničani, nalazi se na brdu sa pogledom na reku Bouregreg koja se uliva u Atlantski okean a okružena je srednjevekovnim ziodm sa impozantnom kulom.
Ruševine nisu tako velike kao u Volubiliu s i nema toliko slika, pa je potrebno malo mašte da bi se oživeli pali stubovi i fragmenti od izrezbarenog kamena od kojih je napravljen pod foruma. Statua figure u togi koja najverovatnije predstavlja nekog gradonačelnika svedoči o izgubljenoj lepoti glavnog trga.

Liksus
Dalje na severu, dva sata vožnje od Rabata uz obalu se nalazi Liksus, jedan oda najintrigantnijih rimskih gradova u Maroku, tajanstven i skoro bez posetilaca. To je takođe imesto legendarnog Hesperidinog vrta iz koga je Herkul morao da ukrade zlatne jabuke u jednom od svojih zadataka. Nekada uspešna luka, sada se nalazi na brdu kod reke Loukos.
Ulaz se ne plaća, a nema ni parkinga koji bi mogao da primi turističke autobuse, ali ako lutate ovim krajem, bez turista na vidiku, lako se mižete osetiti kao prva osoba koja otkrila srušene blokove davno nestalog grada.
Oko podnožja grada se nalaze duboke jame i lukovi fabrika koje su pravile prve proizvode za uvoz u Rim: pasta napravljena od fermentisane riblje utrobe poznate kao garum koja je bila hvaljena širom carstva, ali je nakon toga (na svu sreću) izbačena iz rimske kuhinje. Pravljenje garuma je bio „smrdljiv“ posao i fabrike su uvek bile na kraju gradu. Ovde postoji i delimično rekonstruisan amfiteatar sa impresivnim pogledom.
Duboka jama u podnožju redova sa sedištima ukazuje na to da su se ovde borile životinje i gladijatori, kao što su izvođene i pozorišne predstave. Ovde se nalazi mnogo zidova i zgrada od koj su neki visoki najmanje 2 metra, što vam daje osećaj da hodate kroz uske ulice starog kamenog grada.
Takođe, tu su i zidovi crkve izgrađene poslednjih godina života grada koji pružaju pogled na zaliv do grada Larače udaljenog 4 kilometara.
Ova bivša španska kolonija još uvek je zadržala šarmantne kolonijalne zgrade i prelep grad u obliku lavirinta koji vredi posetiti, a prelepe plaže u blizini su posebna priča. Ovde se može probati i odlična morska hrana, a prevladava španska kuhinja.
Ovaj lokalitet je posećen jedino vikednom kada lokalna omladina dolazi skuterima i uživa u pogledu.