Vesti
Društvo i ekonomija
Indus koji bi voleo da ima srpsku slavu
13.10.2012. 14:00
Izvor: vesti
Indus koji bi voleo da ima srpsku slavu
Gagan Kišore Srivastava prvi je Indus koji je u Beogradu pokrenuo privatni biznis. Kao jedan od najboljih hokejaša na travi u rodnoj Indiji krenuo je pre 30 godina put Jugoslavije i nije ni slutio da će zavoleti našu zemlju i ostati u njoj. Rođen je u Luknou u Radžastanu na severu Indije pre 49 godina.
- Pre mene u Jugoslaviji je bio moj otac, koji je takođe bio oduševljen. Kad sam mu rekao da su me prijatelji zvali da dođem u Beograd, otac mi je odmah rekao da treba da idem. Međutim, mama je bila protiv. Ipak, želja za upoznavanjem novih prostora bila je jača od majčinog protivljenja da idem u svet. Kao profesionalni hokejaš na travi dobio sam 1982. godine ponudu da dođem u Beograd i kada sam došao veoma brzo sam shvatio da je to najbolja zemlja u Evropi, po kulturi, načinu života, hrani, ma svemu. Počeo sam da igram za hokejaški klub Čukarički na Banovom brdu. Godinu dana sam proveo u tom klubu, a onda sam prešao u Subotičanku iz Subotice. Sada se ta firma zove Sinalko. Tamo je bilo mnogo lepo. Društvo, hokej, sve. Postali smo prvaci Jugoslavije, a u evropskom kupu smo osvojili treće mesto. Moj plan je bio da vidim kako je van Indije, da upoznam svet i da se vratim u moju zemlju. Međutim, ni slutio nisam da će Srbija postati moj drugi dom - priča Gagan Kišore Srivastava.

Posle tri godine boravka u Srbiji, Gagan je došao u Beč gde je igrao i bio trener, a potom je karijeru nastavio u profesionalnoj nemačkoj ligi u Frankfurtu.

- U Frankfurtu sam igrao u Bundes ligi, u najboljem klubu Ajntraht, recimo kao što je u Srbiji Crvena zvezda i tu sam kao igrač i trener proveo četiri godine. Bio sam veoma popularan u Evropi u ovom sportu. U Nemačkoj sam igrao dok se nisam zaljubio u moju zemljakinju Renk. Tada je i moj život krenuo u nekom drugom smeru. Prvo mi se rodila ćerka Avanti, sada 23-godišnja studentkinja, a posle pet godina i sin Udit, koji je još srednjoškolac i koji igra šah. Svi oni žive u Frankfurtu, ali vole da dođu u Beograd. Dok sam igrao hokej u Frankfurtu radio sam i za jednu nemačku firmu koja se bavi modom. Međutim, uvek me nešto vuklo u Beograd i 2005. godine sam se vratio u Srbiju i od tada živim na relaciji Frankfurt-Beograd. Kad sam počeo da učim srpski jezik mislio sam da ga nikada neću naučiti i da sam najgluplji čovek na svetu. Savladao sam ga za 11 meseci. Mnogo je težak, ima dosta padeža. Ali u Srbiji se zaista osećam kao kod kuće - priča Gagan.

Gagan kaže da između Srba i Indusa ima dosta sličnosti.

- I jedni i drugi drže do tradicije, kulture, do prijatelja, gostoprimljivi su, vole da se druže, da uživaju u raznim stvarima, pa i u hrani. Kod Srba mi se najviše sviđaju slave. To je jedna lepa tradicija. To nije običan dan. Jedino Srbi to imaju u svetu i žao mi je što u Indiji ne može da se slavi slava. Imamo mi dosta toga svoga i obreda, hramova, bogova, ali nemamo slavu. Slava je poseban doživljaj. Moram priznati da Srbi imaju najbolju kuhinju u Evropi. Cela Evropa ima krastavac, paradajz, sir, ali ne znaju da naprave šopsku salatu. Imaju oni i kupus, ali ne znaju da ga iskoriste kao Srbi, ne umeju da naprave sarmu, kiseli kupus, podvarak. Imaju papriku, ali ne umeju da naprave punjenu papriku. Prebranac niko nema. Volim srpsku kuhinju. Nekad volim da jedem samo kajmak, ajvar i hleb i to mi nekad bude ručak. Obožavam supe, paprikaš, čorbe, odnosno sva kuvana jela.

Vlasnik Indijske kuće kaže da nije bilo lako razviti posao u Srbiji, ali je upornim radom i trudom uspeo.

- Nije bilo lako, ali uspeo sam. Osamdesetih godina sam izlagao na sajmovima u Beogradu, pa na Velesajmu u Zagrebu. Znao sam da ljudi u Jugoslaviji vole indijsku robu, jer su sve prirodni materijali viskoza, pamuk, lan, svila, koje druge zemlje nemaju. Kvalitet je veoma bitan, a to ljudi znaju da prepoznaju. Sve što se nalazi u našoj robnoj kući radi se u Indiji.

Gagan se sprijateljio sa mnogo poznatih Beograđana.

- Družim se sa fudbalerom Duletom Savićem, prijatelj sam sa glumicama Radmilom Živković i Sekom Sablić, dobar sa mnogim srpskim političarima. Bio sam veliki prijatelj i sa pokojnim Ljubišom Stojanovićem Luisom.

I njegovi prijatelji iz Indije vole da dođu u Srbiju i Beograd.

- Ove godine najveće strane investicije došle su iz Indije, reč je o NBS grupi i drago mi je što će Srbija i Indija sarađivati i na tom polju. Takva ulaganja trebaju Srbiji, koja je poznata po genijalnim ljudima od Nikole Tesle do Novaka Đokovića. Novaka obožavam i gledam svaki meč. On je genije, svi ga vole. Mnogo je pametan. Vrhunski je igrač koji je sada mnogo umoran i potreban mu je odmor...

U Beogradu najviše voli Adu Ciganliju.

- To je najlepše mesto koje sam video. Nisam bio u Australiji, Americi, Kanadi, Japanu, na Novom Zelandu, ali obišao sam celu Evropu, Aziju, Afriku i nigde nisam video mesto kao što je Ada. Veliki park u gradu koji ima jezero i reku. Pa to nema nigde. To vam je poklon od Boga. Kada sam mnogo umoran volim da odem na Adu Ciganliju i ujutro rano da prošetam. To me potpuno opusti i spreman sam za novi radni dan...