Vesti
Žuta štampa
LEPA BRENA NA LEKOVIMA: Isplakala sam se ko nikad do sada. Iz mene je izašla sva bol!
30.07.2014. 20:00
Izvor: Kurir
LEPA BRENA NA LEKOVIMA: Isplakala sam se ko nikad do sada. Iz mene je izašla sva bol!
Shvatila sam koliko smo svi kada se nađemo u jednoj ovakvoj situaciji, zapravo bespomoćni, da učimo stvari iz početka. Ni slutila nisam da vas činjenica da možete da se sami očešljate može da učini ovoliko srećnim, otkrila je pevačica
Folk diva Lepa Brena izašla je iz bolnice na kućno leče posle četiri dana provedenih na ortopedskoj klinici Lovren posle operacije ruke.
"Od trenutka kada su mi stavili gips, svaki dan isti. Noćas sam prvi put spavala kako treba i što je najvažnije naučila sam da spavam na leđima", rekla je pevačica i zahvalila osoblju i lekarima u klinici i svima koji su slali poruke s toplim rečima.
Brena je otkrila da više nema bolove jer su je lekari snadbeli svim potrebnim lekovima i da su je lekari pustili iz bolnice, ali pod uslovom da bude disciplinovana.
"Nemam bolove, jer su me lekari snabdeli svim potrebnim medikamentima i sada je na meni da odmaram, idem na fizioterapiju i budem disciplinovana. Iz bolnice su me i pustili da izađem samo pod uslovom da mi bude obezbeđen psihički mir, koji zaista imam u Novom Vinodolskom i koji sam imala i za sve vreme boravka u bolnici".
Pevačica je tokom prvih dana pošto je pala i slomila obe ruke shvatila koliko je dobro isplakati se. Iz nje je, kako kaže, tokom pet dana, koliko je prošlo od nezgode, izašao sav bol", iskrena je folk diva.
"Mislim da sam se ovih nekoliko dana isplakala kako nisam odavno i definitivno je iz mene izašla sva bol koja se u svakom čoveku skuplja. I shvatila sam koliko je korisno da se isplačete. Poslednji put sam se ovako osećala, kada sam slomila nogu, dok je Stefan bio beba i sećam se pakla kroz koji smo Boba i ja i moji roditelji prošli u to vreme.
U bolnici u Lovranu sam se dosta družila i pričala s pacijentima i starijim i mlađim od mene i svi su mi odreda rekli "da sam dobro prošla", što meni u prvi mah nije bila nikakva uteha. Jer ja nisam navikla ni da ovoliko ležim, ni da ovoliko mirujem! Shvatila sam koliko smo svi kada se nađemo u jednoj ovakvoj situaciji, zapravo bespomoćni, da učimo stvari iz početka. Ni slutila nisam da vas činjenica da možete da se sami očešljate može da učini ovoliko srećnim! Shvatam ljude koji su na bilo koji način ikada bili primorani da zbog oporavka miruju. Konkretno, jasam se osetila bespomoćnom kao nikada u životu, jer prvo nisam navikla da me neko drugi hrani, oblači, pere zube , češlja... Dobra stvar je što su mi Viktor i Stefan instalirali igrice na ipadu i što se sada svađam sa kompjuterom kada ga ne pobedim! Uvek sam ih grdila što igraju igrice, a sad sam počela i ja da igram! Znam sve serije na svim mogućim televizijama, ušla sam potpuno u radnju svake od njih!

Kako ste provodili vreme u bolnici?
U bolnici mi je raspored bio pun i zaista nisam stizala da razmišljam gde sam i šta mi se događalo. Zna se dnevni raspored, kad se ustaje, kad je kupanje, kad je fizioterapija. Bitno mi je da sam počela da vežbam neke proste pokrete do granice bola. Uskoro će mi skinuti gips sa leve ruke, a prva kontrola mi je zakazana za 8. avgust. Veoma sam zahvalna na činjenici da sam imala apsolutnu privatnost u bolnici, da me niko nije uznemiravao.

Da li se zna kada ćete se vratiti u Beograd?
U Novom Vinodolskom imam sve uslove i da šetam i da se lagano oporavljam, a tu su i moji najbliži, čija mi podrška zaista mnogo znači. Moram da kažem i da su me obilazili prijatelji, a dobila sam bezbroj SMS, kao i poruka na Tviteru i Fejsbuku. Zaista mi je pisalo mnogo ljudi sa svih meridijana i ja se zaista zahvaljujem na brizi ovim putem. Došao mi je i Ćiro Blažević, koji me je od srca nasmejao, čovek je pravi genijalac! Prijala mi je spoznaja da imam ovoliko prijatelja. Čovek kad je zdrav često nije svestan ko su mu pravi prijatelji, dok mu se ne desi neki ovakav lom. Ali znate kako, ja sam optimista po prirodi i život teče dalje. Nije smak sveta. Došla mi je Kata, koja mi je u kući već godinama desna ruka, a sada je tu za mene i za sve što mi treba i njena pomoć mi mnogo znači. Trenutno mi je prioritet da se oporavim.