Nekada davno za informatičke pojmove, kada je u Kanadi postojala nezavisna firma sa imenom ATI, Nvidia je bila vladar tržišta čipseta, posebno onih namijenjenih AMD procesorima. Svi ćete se sigurno sa zadovoljstvom prisjetiti Nforce 2 i 3 ploča sa mogućnostima koje su u to vrijeme bile ispred svog vremena. SoundStorm zvuk, ugrađeni hardverski firewall...
Ta lijepa vremena za Nvidiu su završena, jer su danas pravila igre na ovom dijelu tržišta drastično drugačija. Intel je započeo, a AMD prihvatio i nastavio igru platformizacije, kojom se više proizvoda prodaje u grupi. S obzirom da ne proizvode procesore, Nvidia je morala ostati po strani, pa je s razvojem i jačanjem ATI-jevog odjela za razvoj čipseta pod AMD-ovom kapom izostavljena iz nove trke.
Istina, još uvijek se drže, u čemu im koliko-toliko pomaže tehnologija za koju će mnogi reći da je čisto pretjerivanje – SLI. Firma iz Santa Klare pravi jako dobre grafičke procesore, a s obzirom da SLI nisu nikome licencirali (i ne misle), trenutno se njihove grafičke kartice mogu uparivati samo u osnovnim pločama koje koriste njihov čipset. Obzirom da se takva multi-GPU rješenja vežu za zahtjevne korisnike, nije ni čudo da se Nvidia sve više okreće baš tom dijelu tržišta.
Posljednje dvije-tri generacije Nforce čipseta, počevši još od dosta dobrog 680i, Nvidia plasira uglavnom u najgornji dio tržišta, ili barem taj segment najviše potencira putem svojih partnera. Zanimljivo je da su među takvim sve više tradicionalni proizvođači isključivo grafičkih kartica, poput EVGA, XFX i sl., a sve manje tradicionalni proizvođači osnovnih ploča. Ono što im je zajedničko je da su izuzetno skupe, barem one zasnovane na najskupljim čipsetima, čime Nvidia nadoknađuje izgubljene količine u prodaji jeftinih izvedbi čipseta.
Za ovakvu politiku Nvidia ima još jedan razlog. Naime, oni tvrde da su njihovi čipseti za Intel platformu kvalitetniji od samih Intelovih, posebno po naprednim opcijama, s čime će se složiti većina naprednih korisnika. Pored podrške za SLI, imaju bolji memorijski kontroler, što je već godinama rukavica koju Nvidia baca Intelu u lice. To se odlično vidi na IT sajmovima – na štandovima memorijskih proizvođača su najbrži i najviše overclockirani moduli po pravilu utaknuti u Nforce ploče.

Malo novog, malo starog
Za 790i i ostatak serije 7 Nforce čipseta može se reći da su prvi pravi PCI Express 2.0 čipseti ove firme, čime se Nvidia tehnološki priključila Intelu i Nvidiji. Prethodna generacija bila je na brzinu “sklepano” rješenje, gdje je PCIe 2.0 podrška napravljena uključivanjem dodatnog čipa, dok su NorthBridge i SouthBridge podržavali stari PCIe 1.1 interfejs.
Serija se sastoji od dva najjača modela, 790i Ultra SLI i 790i SLI, te 780i i 750i. Dva prva rješenja podržavaju isključivo DDR3 memoriju, jer je Nvidia procijenila da će tranzicija na ovu vrstu još uvijek (pre)skupe memorije početi, barem među zahtjevnim korisnicima, dok su slabiji čipseti još uvijek vezani za dobri stari DDR2. Također, najjači modeli podržavaju triSLI i quadSLI konfiguracije, dok su oni slabiji ograničeni “samo” na obični SLI.
Pitate se u čemu je razlika između “običnog” SLI i Ultra modela? Čipseti sa Ultra sufiksom su, navodno, ručno birani čipseti koji su pokazali iznimnu stabilnost na visokim frekvencijama, te je u ploče bazirane na njima ugrađena podrška za EPP 2.0. Sa odgovarajućim modulima, za koje ne moramo napominjati da su basnoslovno skupi, može se postići radna frekvencija od magičnih 2000 MHz. Da, da, 2 GHz.
No, ovdje postoje dva “ali”. Prvi je to što se, barem u testnom modelu osnovne ploče, ova brzina može dobiti samo korištenjem DIMM slotova 1 i 3, ili se ploča neće bootati, a drugo “ali” je što na ovim brzinama većina modula radi na latencijama 9, pa se postavlja pitanje da li je bolje imati na oko impresivne brzine ili koristiti jeftinije 1333 MHz DDR3 modula sa puno zategnutijim latencijama?
Po osobinama SouthBridge čipa – podrška za 10 USB portova, šest SATA II portova sa RAID 0, 1, 0+1, 10 i 5 podrškom, integrisan jedan IDE kanal – informisaniji čitaoci mogu zaključiti da je ovaj čip identičan kroz dvije zadnje generacije Nforce čipseta. Preciznije, to je isti onaj koji je debitovao sa petom serijom Nforcea – 570 SLI.
Specifičnost ovog rješenja je što SouthBridge ne raspolaže sa tako velikim brojem PCIe 2.0 staza, pa je implementacija tri SLI slota na testnom modelu ploče (a vjerovatno i na drugima) neobična. Naime, dva slota su povezana PCIe 2.0 stazama sa NorthBridge čipom, dok je preostali treći vezan na SouthBridge.
To ne bi trebalo predstavljati veliki problem, s obzirom da su ove dvije komponente čipseta – suprotno Intel rješenjima – povezane brzom HyperTransport sabirnicom, ali tu postoji mali problem. Ovakvo rješenje onemogućava trećoj kartici da iskoristi napredne funkcije NorthBridgea. Radi se o PWShort i Broadcast komandama, koje služe za direktno komuniciranje grafičkih procesora bez uplitanja glavnog procesora i memorije, te istovremeno “zadavanje” komandi GPU-ovima, čime se štedi propusnost na glavnoj sabirnici.

EVGA u svijetu ploča
Firma poznata po kvalitetnim grafičkim karticama pokušava svoj imidž iskoristiti i sa osnovnim pločama, što svakako pozdravljamo. Ipak, naše dosadašnje iskustvo sa njihovim modelima nije bilo sjajno, jer s obzirom da nemaju sopstvene proizvodne kapacitete, obično koriste Nvidia referentne modele koje “samo” prodaju sa svojom markicom.
Na sastanku sa predstavnicima firme na CeBitu, pohvalili su nam se kako su 790i osnovne ploče prvi modeli koje su sami dizajnirali, što je moguće jedino ako su kao jedan od boljih Nvidia partnera zajednički dizajnirali ploču. Ako pogledate Nvidia referentni dizajn, primijetićete da se radi o identičnom proizvodu.
Kako god, dizajnu se i nema puno toga zamjeriti, osim činjenice da će (za korisnike kojima je namijenjena nebitni) PCI slotovi stradati s korištenjem širih grafičkih kartica, koje su njen gotovo izvjestan stanovnik. Dobro je vidjeti da su kondenzatori na najvažniji napojnoj sekciji – procesorskoj – kvalitetni suhi, ali isto tako je činjenica da su ostali proizvođači u potpunosti prešli na ove komponente, protjeravši stare katalitičke koji se ovdje još uvijek mogu vidjeti.
Sitnice kao što su mikroprekidači za on/off i reset su prisutni, kao i korisni POST displej (iako ne u MSI-jevskoj savršenoj implementaciji), dok je površina oko procesora, oko koje kao oko Sarajeva dominiraju planine od bakarnih hladnjaka, ipak napravljena tako da podrži i veće rashladne sisteme na procesoru.
Ono što “bode oči” je korištenje samo tri napojne faze, što u ovom enthusiast segmentu odavno nije slučaj. Ipak, vidjećemo da li će se to odraziti na mogućnosti ovog proizvoda, ili nam ostali proizvođači zamazuju oči. Uprkos “napučenosti” karakterističnoj za skuplje modele, prostora ipak ima dovoljno, te komponente ne “udaraju” jedna u drugu, što je olakšanje. Spomenimo i čudnu poziciju SATA priključaka u blizini memorijskih slotova, gdje istina neće biti na putu dužoj grafičkoj kartici, ali će i stvoriti gužvu.
Zanimljivo je spomenuti da čipset (i ploča) podržavaju ESA tehnologiju; prisjetimo se, radi se o načinu da se kroz softver nadgledaju najvažniji radni parametri drugih ESA-certificiranih uređaja. Za sada je izbor istih donekle ograničen, ali Thermaltake na primjer nudi napojnu jedinicu, sistem za vodeno hlađenje i kućište, dok su Gigabyte, CoolerMaster i drugi također ponudili kompatibilne napojne jedinice.

Radi li to šta?
BIOS ploče je iznenađujuće – prazan. Već i prvi ekran nije pretrpan podmenijima, a umjesto nekog fancy naziva, sve najvažnije smješteno je u Advanced Chipset Settings. Ni ovdje nećete naći bogznašta, što je već drugo iznenađenje, jer smo čak i na nekim jeftinijim i manje razvikanim pločama viđali više opcija.
Među voltažama, izlistane su samo najvažnije komponente, a čak ni rasponi ne izazivaju strah, nego je na raspolaganju samo par koraka. Kao kod 680i, i ovdje je zadržana mogućnost tri načina sinhronizacije sabirnice, memorije i procesora, koji mogu biti povezani ili se njihove frekvencije mogu podešavati odvojeno, što olakšava puno iskorištavanje svih komponenti. Treća opcija je da budu sinhronizovani, tako da FSB radi 1:1 sa memorijom, što je po performansama najpoželjnija opcija.
Primijetili smo da ploča podržava polovične množioce, ali BIOS ne dozvoljava njihovo podešavanje, što smeta, dok je preglednost opcija vrlo dobra, a prikazane su aktuelne i proračunate vrijednosti. Podešeni parametri mogu se snimiti u profil, a postoje odvojeni profili i za OC postavke. Responsivnost BIOS-a i ukupno ploče je među najboljim koje smo vidjeli, pa je bootanje munjevito.
Zanimljivo je da ovaj model podržava neku vrstu automatskog overclockiranja. Podizanjem frekvencije sabirnice automatski će se povećavati napon pojedinih komponenti, što overclockiranje čini nevjerovatno ugodnim iskustvom. Vi samo podižete FSB, a u pozadini se “sve samo”. FSB smo na ovaj način uspjeli podići sve do 500 MHz, a da nismo morali podesiti niti jednu jedinu opciju! Sve je teklo tako fino i lagano, kao topao nož kroz puter.
Ne treba naglašavati da smo još jednom postigli rekord, i to na FSB-u i procesoru, ali da budemo iskreni, ništa manje nismo ni očekivali od ovakvog modela. Core 2 Due E8300 smo uspjeli natjerati da stabilno radi na 4,25 GHz, i to savršeno stabilno. Baj d vej, stabilnost je cijelo vrijeme bila naš vjerni pratilac. Primijetili smo da 790i ima povelik Vdroop, pa prilikom OC-ovanje možete ići malo više sa naponom procesora, jer je on u Windowsima osjetno manji od postavki BIOS-a. Također, primijetili smo da nije ljubitelj 1T Command Ratea memorije, što je za ovakav model mana.
I šta poslije svega reći? Nije da u riječima Nvidiae nema istine, 790i Ultra je stvarno vanserijska overclocking ploča koja se s takvom lakoćom overclockira da čak ni ne morate biti vrhunski poznavalac. Ipak, teško je preći preko cijene za koju se može sastaviti cijela konfiguracija. Neriješeno.

Ostale vijestiArhiva