Srbijanska dizajnerica Verica Rakočević i njen suprug, kompozitor Veljko Kuzmančević boravili su početkom sedmice u Sarajevu, odakle su se u četvrtak zaputili prema Kragujevcu, gdje je održana dodjela nagrada "Anny Style Fashion". Šezdesetšestogodišnja Rakočević primila je priznanje za najboljeg dizajnera 2014., dok je njen 31-godišnji suprug nagrađen za muziku. - Emisiju Ane Pantić “Anny Style” preuzima 30 televizija i mislim da se gleda i u BiH. Ona je jedna od najstručnijih osoba koje se bave modnim trendovima na ovim prostorima i nije mi teško palo to što smo, u znak zahvalnosti, osam sati putovali i stigli na dodjelu - govori Rakočević. Urbana ekipa Koliko Vam je ova nagrada uljepšala godinu na izmaku? - Svaka nagrada je draga, ali su mi slađe one koje nisu iz centra Beograda. Urbana ekipa ima potpuno drugačije poglede na život, dok ljudi u unutrašnjosti iskrenije prilaze nečijem radu, bez zavisti, sujete. Godinama slovite za najbolju srbijansku dizajnericu, ali Vi to negirate. Zašto? - Daleko od toga, ima mnogo boljih od mene. Danas je najlakše postati provikan kao najbolji. Ne postoje nikakvi kriteriji, dovoljno je samo da se pojavite pet puta u novinama i već ste promovirani u dizajnera ovakvog ili onakvog. Istina je da sam ja dizajner s najdužim stažom i mislim da je trajanje i najveći uspjeh. Da prodajete kokice 33 godine, to je za kapu dole, a ne da tolike godine stvarate novo i gledate kako da pomjerite granice. Što je najbitnije, ja uživam u tome što radim. Koliko ljudi stoji iza “VR Companyja”, koji je pod svojom markicom na tržište lansirao i nekoliko parfema? - U jednom trenutku bilo ih je pedesetak, uključujući krojače, šivače, modelare... Taj veliki biznis zahtijeva i veliki rizik, a ja više nemam nerava niti želje da budem u bilo kojoj vrsti rizika tako da sam godinama smanjivala tim i trenutno imam bazu od petero ljudi. Za ozbiljnije poslove, kao što smo nedavno imali pregovore u Abu Dabiju sa predstavnicima robne kuće “Harvey Nichols”, ako se to ostvari, sklapam posao s fabrikama koje pružaju usluge većih količina narudžbe. Ipak, treba priznati da se mnogi Vaši vršnjaci ne bave ničim. Vi djelujete vedro i poletno i ne bi se reklo da Vam ponestaje energije. - Ja ću 23. marta proslaviti 67. rođendan. Prosto se rodite da budete drugačiji. Neko se rodi da bude baba sa 30 godina, a neko to nikada ne postane. To najmanje ima veze s izgledom. Ima veze s načinom života, slobodom. Nema veze ni s čuvenim plastičnim operacijama i nekim enormnim novcem za zatezanje. Jeste li se podvrgli takvim zahvatima? - Čak i da jesam, ne bih vam rekla. Mislim da je to neukusno pitanje, ali dozvoljeno vam je. Tijelo možete zategneti uvijek, zatežu ga djevojke sa dvadeset godina, ali izgledaju kao krokodili, kao hodajuće spodobe. Znači, kožu ne možete da rastegnete nikako na ovu dimenziju da izgleda ovako i da živite život onako kako ga ja živim. Imate li neki konkretan savjet za žene koje žele izgledati privlačno i u sedmoj deceniji? - Ne opterećujte se time da li vam grudi vise, i da li vam visi stražnjica, i da li imate bore, i da li vam je sve zategnuto. Dotaknite suštinu i radite na svojoj energiji. Kada imate stav o životu kakav nema 99 posto drugih žena, onda će vas to i izdvojiti. Ne bavite se banalnošću. Ako stalno razmišljate o tome hoće li vas muž prevariti, prevarit će vas sigurno. Ako u očima partnera stalno tražite to da li on vidi neki fizički nedostatak na vama, izgubit ćete ga vrlo brzo. Silovane žene Dakle, potpuno rasterećeno ušli ste prošle godine u treći brak sa mnogo mlađim muškarcem. - Kada me pitaju da li se plašim da će me muž ostaviti zato što ću imati poborano lice, imam jasan odgovor: Da je to gledao, oženio bi djevajku od 20 godina. Veljko je zavolio nešto što nikada ne stari. Rijetko ko može to da razumije i ljudi to tumače na svoj način, ali ja im puštam ako ih to čini sretnima. Mislim da je Bog, kako god ga zvali, Krist, Buda, Allah, svima nama odredio ono što i zaslužujemo i da nesretni nemaju pravo da kukaju nad svojom sudbinom, sami su je proizveli. Nedavno ste priznali da ste i sami neko vrijeme bili licem u lice s nesrećom i da ste, kao 18-godišnjakinja, silovani. Iako bez iznošenja detalja, smatrate da možete pomoći drugim ženama. - Nema razloga za detaljisanje, progovorila sam o tome da bih podržala djevojke i žene koje prolaze kroz slična iskustva. Ako se moja riječ daleko čuje i ako može bilo kome pomoći, ja sam uvijek tu. Smatram da je sramotno ono što uradite sa zlom namjerom, sramotno je da poželite nekome loše ili da ga povrijedite, da kradete ili se udate zbog novca, ali nije sramota da ste imali neku vrstu traume koja vas je povrijedila, a tim priznanjem pomažete nekome da prebrodi svoje kize. Odmor u Sarajevu Kako ste proveli vrijeme u Sarajevu? - Veljko je tu živio i radio dvije godine, planirali smo otići i do Jahorine da je bilo snijega. Gostovali smo u emisiji Tanje Đurović na Pinku BH i, naravno, vidjeli se sa mojom dragom prijateljicom Amelom Radan. U Sarajevu se uvijek provedemo odlično, ljudi su fantastični i, kad god dođem, nakupim se dobrih emocija za ovu ovdje borbu. Realna cijena Kreirali ste uniforme za nekoliko aviokompanija, hotelijere, ali i za osoblje restorana. Jeste li ikada na takve ponude gledali kao na manje vrijedne? - Ne, nikada. Apsurdno je da su sada neki samozvani kreatori počeli da rade deset puta skuplje stvari od onih koje rade dizajneri koji su taj posao ispekli onako kako treba. Ljudi se iznenade, jer očekuju da kažem mnogo veću cijenu, a ustvari su moje cijene vrlo realne. Radila sam pet kompletnih nastupa za Eurosong, a jedan od njih bio je i Marije Šestić i tima BiH. Nigdje nema tabloida kao u Srbiji Vaše ime često se spominje i u tabloidima, kako na to gledate? - Ne obraćajte pažnju na srbijanske medije, oni su do sada objavljivali i to ako na Facebooku napišem da sam se nakašljala. Kako im guraju pod nos razne slike i intervjue, onda traže senzaciju kod onih ljudi koji najmanje hoće da se nađu u tabloidima. Tabloid je u svijetu postao sredstvo za stjecanje popularnosti, ali što reče moja pametna drugarica Buljana Lukić: “Svima onima koji čeprkaju po životima poznatih, željela bih da sedmicu budu poznati i slavni", a i moja baba je govorila: “Dala baba banku da uđe u kola, a pet da izađe.” Kako god, nigdje nema tabloida kao u Srbiji, barem u nečemu prednjačimo.

Ostale vijestiArhiva