Poslije 27 sati leta iz Sarajeva preko Zagreba, Beča, Kuala Lumpura, našao sam se na jugoistoku Kine, u provinciji Guangdong. Na krajnji istok planete stigao sam kao direktor bh. modne kuće "Bellissima" da bih prisustvovao Sajmu tekstila, najvećem u Kini.
Inače, sajam se dešava dva puta godišnje, na proljeće i ujesen, a više od 13.000 izlagača iz cijelog svijeta predstavlja se na 630.000 kvadratnih metara. O veličini ovog događaja i njegovom svjetskom značaju govori i promet od 36,39 milijardi američkih dolara. Ostvario sam odlične kontakte sa vodećim svjetskim proizvođačima trikotaže koji rade za najpoznatije svjetske brendove, ali i upoznao italijanske menadžere, kontrolore proizvodnje u Kini.

Orijentalni biser
Poslije sam autobusom otputovao u Hong Kong, domovinu Brus Lija (Brucee Lee) i Džekija Čena (Jackie Chan). Ovaj orijentalni biser zapravo je svjetski trgovački centar koji nadmašuje sva očekivanja. Od običnog ribarskog sela, ova Specijalna Administrativna Regija Narodne Republike Kine narasla je do 4. bankovnog i finansijskog centra, a prema veličini, osmog u svijetu kada je riječ o tržišnoj ekonomiji.
Zanimljivo je da Hong Kong, poslije Italije, broji najviše Armanijevih butika u svijetu. U jednom od njih sam bio i impresionirala me kupovna moć domaćeg stanovništva. U općoj frci konstantno se kupuje i kupuje... djeluje kao da se dijeli džaba.
Neboderski centar Hong Konga okružen je prirodnim ljepotama za koje ja, nažalost, ovog puta nisam imao vremena. Grad koji se prostire na 1.104 kvadratna kilometra, a u kojem je dom našlo čak 6.970.000 stanovnika, sastoji se iz četiri cjeline: Hong Kong Island, Kowloon Peninsula, New Territories i Outlying Islands.
Najviše sam vremena provodio u Hong Kong Islandu s obzirom na to da je to centar ekonomije, politike, zabave, ali i šopinga. Tako se u najužem centru u poslovnom dijelu grada na ogromnom displeju 24 sata dnevno objavljuju posljednje informacije s berze.

Goli beskućnici
Tokom desetak dana, koliko sam ovdje proveo, skoro sam svakog dana putovao avionom do susjedne provincije. Inače, saobraćajna komunikacija u ovom multimilionskom gradu je odlična. Osim dvospratnih autobusa, brodova, taksija, fascinirao me superbrzi voz kojim se od aerodroma do šezdesetak kilometara udaljenog centra grada putuje svega petnaestak minuta.
Hong Kong je, jednostavno, nedostižan za bh. standard. Za ilustraciju, noćenje s doručkom u prosječnom hotelu košta 100 eura po osobi, početna cijena taksija je tri eura, kafe pet eura, "Mcdonald'sovog" hamburgera skoro 15 eura. No, pored sveg glamura i sjaja ovog svjetskog poslovnog centra, u predgrađima vlada sasvim drugačija slika. Tako sam se nemalo zaprepastio kada sam pored autobuske stanice naišao na "naselje" potpuno golih beskućnika u jednom prolazu. Njih dvadesetak je ležalo na ulici pokriveno dekicama.

Pijace
Kažu da čovjek ne zna gdje je došao dok ne posjeti pijacu tog grada. Tako je i jedna od mojih destinacija u ono malo slobodnog vremena bila lokalna pijaca koja ni po čemu ne podsjeća na naše domaće. U Guangdongu pijace su tematski organizirane u pijace tekstila, satova, igračaka, galanterije, bižuterije... Sve se može naći, a na njima, uglavnom, kupuju lokalni mali trgovci.
U užasno prljavom ambijentu, u frci i metežu, na svakom se koraku nalaze štandovi na kojima se prodaje hrana, i to kriške ananasa, tzv. halal-ražnjići, ali i čorbe sumnjivog sadržaja. Vjerujem da su u njima bile skuhane neke bube i skakavci, što, naravno, nisam namjeravao probati.

Sujevjerje
Kinezi su, generalno, vrlo ljubazan narod, ali imaju neke čudne običaje... Iz sujevjerja, vjerujući da ih to štiti od zlih duhova i da im donosi sreću, mnogo je muškaraca koji puštaju da im naraste nokat na malom prstu ruke ili da im narastu nosne dlačice toliko da strše... Neki čak nikada zbog toga i ne peru zube, a zanimljivo je da u avionima njihovih kompanija, kao i u liftovima, ne postoji broj 13.

Djeca
Kako su najmnogoljudnija nacija na svijetu, u Kini vlada zakon prema kojem je dozvoljeno imati samo jedno dijete. U posljednje vrijeme, da bi osigurali potomstvo i dugu lozu, mnogi Kinezi zahtijevaju od svojih supruga da abortiraju ako nose žensko dijete.

Živa riba na pladnju
Moji poslovni partneri izveli su me na večeru u jedan od restorana. Kako nisam tip koji je spreman mnogo eksperimentirati s hranom, pristao sam probati tek nekoliko morskih specijaliteta i, naravno, pekinšku patku koja se služi uz kuhanu rižu i nezaobilazni slatko-ljuti sos. To mi se još i svidjelo, dok sam ostao potpuno sleđen kada sam shvatio da mi velika morska riba servirana u ledu, moje glavno jelo, zapravo, maše repom. Objasnili su mi da je to korejski specijalitet - živa riba. Iz poštovanja prema partnerima glumio sam da je ćopkam i jedem.

Ostale vijestiArhiva