"Šta je s ovim ljudima? Prije nije bilo ovako. Mogla sam se igrati i trčati. Sada mi ovi ljudi smetaju", bilo je prvo što je kazala djevojčica kada joj je u sobu ušla ekipa CNN-a. "Šta ti treba, kćeri?", pitao je otac nježno pokušavajući je utješiti. "Tata, ne tjeraj me da plačem. Ne želim nikoga vidjeti. Želim kući. Želim da se igram i trčim i radim sve što poželim. Ne želim da osjećam bol", kazala je plačnim glasom Malaak, a onda se povukla u sebi i ušutila.
Promjene raspoloženja su posve uobičajene kod Malaak, od tog kobnog 13. maja, kazala je majka. Nesreća se dogodila kada je djevojčica spavala u "sigurnosti" svoga doma s bratom i sestrom. Nažalost, oni su poginuli. "Sve troje su bili u krevetu, a ja sam čistila kuću. Nekoliko trenutaka kasnije začula sam prvu eksploziju u blizini naše kuće. Potrčala sam u sobu gdje su bila djeca, ali u tom trenutku pala je granata", ispričala je majka djevojčice. "Njena desna noga je bila skoro otkinuta, a lijeva noga i ruka slomljene. Drugo dvoje djece nosu disali. Podigla sam ih jedno po jedno i počela se moliti Bogu. Mohamed i Rodayna bili su mrtvi...", potreseno je ispričala majka za CNN. Malaak su domah odvezli u bolnicu. Noga joj je morala biti amputirana.

Ostale vijestiArhiva