Prije neki dan sam svirao na vrlo lijepo organizovanom Džez festivalu. Osim naših džez doajena, došli su i gosti iz Austrije i Holandije. Publika je bila odlična, vrlo muzikalna, znala je kad treba da aplaudira, uvijek nepogrešivo čekajući finale improvizacije.

Organizatori su, naravno, kao i uvijek, veliki entuzijasti. Obezbijedili su muzičarima dostojanstvene honorare, odličan smještaj, hranu, piće u bekstejdžu. Rade volonterski, smatrajući da je veoma važno za kulturni razvoj njihove sredine praviti ovakve manifestacije.

Ozvučenje i binska oprema bili su prvoklasni.

Ljudi toliko srdačni i druželjubivi, srećni što smo došli, to smo ih dolaskom uvažili.

Preko dana odlazimo da vidimo most. Bodljikava žica je tu, spremna da se razvuče za 30 sekundi.

Pored žice kafić i lijepo uređen cvijećnjak.

Preko mosta se ne ide, bez velike nužde. Nije pametno ići na drugu stranu.

Odlazimo na ručak, pakujemo se i idemo nazad za Beograd. Pozdravljamo se sa srdačnim domaćinima. U njihovim očima, na pominjanje Beograda, prepoznaje se velika nada i očekivanje. Ali isto tako i neki strahovit, zapanjujući mir.

Odlazimo za Beograd, vozeći kilometrima kroz netaknutu prirodu do imrovizovanog graničnog punkta.

Kosovska Mitrovica ostaje iza nas.

Ostale vestiArhiva