Menarha (prva menstruacija u žena) nije prvi znak hormonske aktivnosti jajnika. Jedna od prvih promjena uzrokovanih endogenim estrogenima vidi se na dojkama - mliječni brežuljčići povećavaju se i mogu napipati ispod bradavice.
Zbog promjena u nivou hormona, rast dojki može biti i asimetričan. Ponekada se kod djevojčica može napipati zadebljanje ispod bradavice jedne dojke, što ne treba biti razlog za zabrinutost niti se preporučuje izvoditi biopsiju, jer se tako može omesti uobičajen razvoj dojke.

Burne promjene
Hormonski status žene mijenja se tokom mjeseca ovisno o menstruacijskom ciklusu i u toku procesa starenja. Tokom hormonske stimulacije u menstruacijskom ciklusu javljaju se histološke promjene u dojkama, koje se nadovezuju na dugotrajne promjene povezane sa starenjem.
Trudnoća izaziva burne hormonske promjene, a time i velike promjene u tkivu dojke. Nakon završetka perioda dojenja novorođenčeta, smanjuje se nabujalo žljezdano tkivo pa se one za oko tri mjeseca vraćaju u normalno stanje.
Prirodnim procesom starenja žljezdano tkivo nadomješta se masnim i vezivnim. Početak i dužina tih promjena ne ovise o aktivnosti jajnika. Obično počinju prije razdoblja koje se naziva premenopauzom.
Dojka je tokom života izložena utjecaju endogenih (koji se proizvode u organizmu) i egzogenih hormona (uzimanje hormonske kontracepcije u reproduktivno doba i hormonskog nadomjesnog liječenja u peri i postmenopauzi).
Dosadašnja istraživanja nisu pokazala razliku između utjecaja endogenih i egzogenih hormona. I jedni i drugi stvaraju isti, mali rizik za pojavu karcinoma, a uzročno-posljedična veza između hormona i karcinoma do sada nije dokazana.
Prema sadašnjim spoznajama, hormoni se ne smatraju rizičnim činiteljima nego promotorima rasta karcinoma. Drugim riječima, ako žena ima genetsku predispoziciju za razvoj karcinoma, ona će ga razviti neovisno o uzimanju hormonske terapije.

Bitna je mamografija
Najvažnija metoda dijagnostike bolesti dojki je mamografija, koja se koristi u sortiranju (screeningu) opće populacije žena na karcinom i za određivanje patologije kod pacijentica sa simptomima.
Vrijednost mamografskog nalaza opada što je veća gustoća žljezdanog parenhima pa se, upravo zbog toga, mamografija ne radi kod mladih žena. Njihove su dojke mamografski guste pa im se preporučuje ultrazvučna dijagnostika.
Kod starijih žena s involutivnim promjenama u dojkama žljezdani parenhim je atrofičan i zamijenjen masnim tkivom, koje se na mamogramu prikazuje prozračnijom teksturom. To je idealna situacija za mamografiju, jer se tumor, koji je gušći od okolnog tkiva, lako može diferencirati u vrlo ranoj fazi razvoja.
Nema jasno definiranog nalaza normalne dojke pa se fiziološke promjene u dojkama često nazivaju tako da liče na patološke - mastopatija, cistični mastitis, displazija i fibrocistična mastopatija.
Vrlo je teško odrediti granicu gdje fiziološke promjene prelaze u patološke, a konfuzija postaje tim veća, jer još ne postoje usaglašene definicije ni među stručnjacima.

Zašto je važan samopregled
Opipom i samopregledom dojki, koje su, zbog cikličke izloženosti hormonima, heterogene građe, nemoguće je postaviti bilo kakvu dijagnozu. No, jako je važno da žene dobro poznaju svoje dojke tako da mogu primijetiti kako se u njima pojavilo nešto novo.
Od iznimne je važnosti, ovisno o dobi i anamnezi, redovno odlaziti na mamografiju i uspoređivati snimke, raditi komparativne UZV preglede te svaku novu sumnjivu gustoću ili asimetriju u tkivu dalje obraditi.

Ostale vijestiArhiva