Profesor Univerziteta u Sidneju dugo je proučavao zašto nekim ljudima treba analgetik i prije nego što sjednu na zubarsku stolicu, dok neki sportisti mogu da ostanu na terenu i sa slomljenom rukom.
"Mozak je sposoban za prekrasne stvari, na osnovu doživljaja onoga što radi tijelo i rizika kojem je ono izloženo", kaže Lorimer Moselej i dodaje da što više saznajemo o bolu, to je sve jasnije da oštećenje tkiva nije ni nužno ni dovoljno da bi izazvalo osjećaj bola.
Moselej je sa saradnicima u nedavnom projektu objavljenom u časopisu "Current Biology" otkrio da veličina otekline na ruci utiče na doživljaj bola.
Deset osoba sa otečenom rukom gledalo je svoje udove kroz čašu koja ih je uvećavala ili smanjivala.
Ako je ruka izgledala veća, pacijentov doživljaj bola bio je jači, a kada je oteklina bila vještački smanjena i stvarna oteklina je splasnula, pa je pacijent osjetio manji bol.
Odgovor je, čini se, u tome da mozak reaguje na unos podataka i prema tome se i ponaša, što navodi na zaključak da kada se idući put udarite u glavu ne gledajte se u ogledalo i ne čudite se veličini otekline.

Ostale vijestiArhiva