Vesti
Žuta štampa
Ovacije za Frljićevog “Zorana Đinđića” u SNP! Medenica: “Scena saslušavanja Koštunice je umetnički mediokritetska!”
26.06.2012. 12:00
Izvor: svet.rs
Ovacije za Frljićevog “Zorana Đinđića” u SNP! Medenica: “Scena saslušavanja Koštunice je umetnički mediokritetska!”
Na sceni SNP u Novom Sadu juče je gostovala predstava Ateljea 212 “Zoran Đinđić” po tekstu i u režiji Olivera Frljića. Predstavu koja je nakon premijere izazvala velike kontroverze u beogradskoj pozorišnoj ali i političkoj javnosti o čemu je svet.rs pisao Novosađani su dočekali sa ovacijama. Iako je uprava SNP-a obećala da će klima za ovu priliku biti osposobljena, to se nije desilo. Evo nekih od komentara na lokalnom Radiju 021:
“Predstava je fenomenalna! Bravo, bravo, bravo! Hrabro, hrabro, hrabro! Čujem da će biti dve reprize u julu, eto me opet na obe. Bravo!!! Kamo sreće da je takvih više, takvih hrabrih da kažu bilo šta ili bar nešto, i da ih je na svim stranama eks Jugoslavije… Čitam da nekima smeta pljuvanje po zastavi, šteta što glumica nije mogla da se pok… i da pusti vodu… To bi mi imalo jos više smisla. Jer upravo to već više od 20 godina rade političari sa nama, konstantno a mi im naravno to dopuštamo i još ih i dalje biramo. Bljak mi! A klima, nije mi smetalo što sam bio potpuno mokar, ali to je sramota za renovirano SNP, sramota i neodgovorno prema glumcima, sramota… A bilo bi odgovorno i uraditi nesto tim povodom!” (Novosađanin)
“Klima nije radila, ali to nije smetalo! Bravo glumci! Predstavu svako treba da pogleda i to vise puta! A vama kojima smeta pljuvanje po zastavi, zbog vas se to dešava…” (NS).
“Bila sam na novosadskoj premijeri predstave ,,Zoran Đinđić” i moj je utisak da je predstava katarzička. Tekst je osmišljen tako da bude bombardovanje činjenicama o društvu u kome se nekad živelo i u kome se i danas živi. Takav kritički osvrt na društvena zbivanja bio nam je preko potreban. Ne postoji ni jedan momenat koji bih izdvojila kao najupečatljiviji. Cela predstava je takva, svaki segment je dinamičan i snažan. Oduševila me je i dala bih za ovakav vid predstave i više od 1000 dinara, jer smatram da ovakve predstave vrede svaki dinar. Predstava je ogolila sve iluzije koje ovo društvo ima o pojmu patriotizma. Želim sve najbolje autoru i glumcima u daljim projektima!” (Tijana)

“A šta ćemo sa najbližim okruženjem pokojnog premijera?”: Ivan Medenica
Sa druge strane poslednjih dana bilo je i dosta kritika same predstave i to od strane pripadnike tzv. “Druge Srbije”. Izdvajamo najzanimljiviji stav, onaj koji je u emisiji “Peščanik” izneo pozorišni kritičar Ivan Medenica: “Reći da je Koštunica kriv za sve i reći da je crkva kriva za sve, to je hrabro, to je smelo i važno je da se desi u institucionalnom pozorištu, ali da li je dovoljno? I ako ja kažem da mislim da nije dovoljno, ne dozvoljavam da mi sad neko kaže da ja time blatim Peščanik ili već šta god. Eto, to su te nijanse koje nisu nijanse, koje su zapravo suštinske stvari, jer ja mislim da bismo se svi složili da kada bi se crkva i Koštunica proglasili za jedine krivce, to bi bilo relativno jednostavno u celoj priči. A šta ćemo sa najbližim okruženjem pokojnog premijera, šta ćemo sa ljudima koji su i dalje u DS-u ili su u LDP-u ili su u nekim sivim zonama? A s druge strane, takođe imamo pravo da kažemo da u umetničkom smislu neke od tih scena nisu dobro urađene. Znači, predstava počinje fascinantno uzbudljivom scenom gde izlaze jedan za drugim glumci okrvavljenih ruku i prozivaju nas kao građane, kao publiku, kao odgovorne za sve što se dešavalo sa ubistvom Zorana Đinđića kao vrhuncem. Ta scena je i umetnički i ideološki vrlo jaka. Scena saslušavanja Vojislava Koštunice je umetnički mediokritetska, ona nije scenski inventivno urađena. Ja kao kritičar zadržavam pravo da to mogu da kažem. Sad kad se odvojim od svoje pozicije, pošto kao kritičar naravno moram i od sebe da se distanciram, mogu da kažem da se davno u pozorištu nije desio jedan fenomen koji je do te mere polarizovao javnost, stvorio konflikte, stvorio polemike, što je sa jedne strane vrlo dobro, to znači da je pozorište vitalna snaga društva, ali naličje toga je jedna ideološka, misaona konfuzija da sad čovek ne zna da li je dobro što je to do te mere eksplodiralo ili je loše što je tako glupo eksplodiralo, što su se takve glupe, netačne argumentacije u toj predstavi javile!”, kaže Medenica u “Peščaniku”.