Na mnogim našim lokalnim radio i televizijskim stanicama, Cool Edit Pro v2.1 je još uvijek “bog i batina” za obradu i snimanje zvuka, kao i za amatersku produkciju muzike. Za to zaista nema razloga, jer je od preuzimanja CEP-a od strane Adobea i promjene njegovog imena u Audition, dodana hrpa stvari koje olakšavaju i ubrzavaju rad, posebno okrenutih poluprofesionalnom produciranju muzike, te generalno umjetničkoj strani obrade zvuka za bilo koji projekat u kojeg se možete uvaliti.
Interfejs je zadržao genijalnu preglednost prošlih verzija, razdijeljenu u prozore za obradu pojedinačnih fajlova i njihovo aranžiranje u konačni miks, istovremeno evoluirajući i dodajući što je više moguće novih opcija, a da ne izgleda nakrcano, što je naročito vidljivo u multitrack editoru koji izgleda potpuno profesionalno sa praktično razmještenim mixerima i mastering filterima.
Kontrole za uvijek korisni fade in, fade out i pojačavanje se nalaze odmah u Edit pogledu i mijenjate ih povlačenjem miša kada kliknete na njih, tako da će oni koji često koriste spomenute opcije, poput radio novinara, dugoročno gledano uštedjeti enormnu količinu vremena pri pravljenju prelaza između izjava i muzičih podloga u svojim prilozima.
Editovanje u spektralnom modu je prisutno i u ranijim verzijama Auditiona, ali sada ćete moći izabrati između nekoliko zanimljivih, mada bugovitih alata. Kao prvo, Effects paintbrush alatom, koji je sigurno jedna od najkreativnijih i najkorisnijih stvari u programu, možete označiti dijelove zvučnog spektra koje u klasičnom modu ne biste mogli (recimo, samo niske ili visoke tonove), te na njih primijeniti željene efekte – e, sad, fazon je u tome što na ovaj način možete postići nevjerovatnu dinamičnost zvučnog zapisa i stvoriti istinski organski osjećaj promjene zvuka, bilo da želite ublažiti i editovati, na primjer, samo neugodne visoke tonove nečijeg glasa ili, pak, u nekoj jednoličnoj i već smiksanoj kompoziciji stvoriti neispoliranu live atmosferu, te je na neki drugi način učiniti zanimljivijom.
Također, intenzitet primijenjenog efekta zavisi od intenziteta selekcije brushom, pa ćete tako na najjednostavniji način postići postepeno pojačavanje, smanjivanje i preklapanje efekata na određenim tonovima unutar nečijeg glasa, nekog ambijentalnog zvuka, pjesme ili bilo čega drugog što ste odlučili editovati. Ova opcija će vjerovatno najviše zablistati kada na raspolaganju imate pojedinačne dionice svakog instrumenta u nekog pjesmi, mijenjajući zvučni spektar gdje i kako vam paše u cilju dobivanja željene atmosfere. Da skratim: ako imate gitaru, a nemate bubnjara, ovim alatom uz malo truda možete jednolični i neorganski zvuk ritam mašine pretvoriti u nešto relativno slično živom snimku iz studija.
Kada je u pitanju uklanjanje šuma, u spektralnom načinu rada ćete na raspolaganju imati Spot healing brush, pomoću kojeg ćete iz snimka ukloniti zvukove poput pucketanja tako što ćete ih izolirati na osnovu frekvencije, a tu je i fantastični Adaptive noise reduction, koji mi je ekspresno uklonio ili drastično smanjio konstantni šum na svim snimcima gdje nisam normalno mogao čuti nečiji glas od buke.
Još jedna zabavna i korisna stvar za producente amatere je mogućnost pretvaranja bilo koje BMP slike u zvučni zapis – dovoljno je importovati je, spustiti pitch na neki normalan nivo (pošto ćete u protivnom dobiti previsoke tonove) i odslušati kako “zvuči“! U principu, što je fotografija ljepša i kičastija, to je njen zvučni zapis užasniji, pa će vam odmah nakon isprobavanja ovoga biti jasno kako se dobivaju pojedini ambijentalni horor efekti u igrama, filmovima i muzici. Čisto zlo!
Da sve bude ljepše, dobijeni zvuk iz fotografije možete eksportovati u WAV fajl, kojeg zatim u najnovijem FL Studiu možete otvoriti pomoću integrisanog Edison wave editora, automatski ga analizirati i pretvoriti u note pomoću odgovarajućeg alata, te prebaciti u bilo koji instrument – simfonijski orkestar, Slayer 2 generator gitare ili nešto treće!
Na taj način, jezivi šum dobiven pretvaranjem fotografije u zvučni zapis možete oblikovati u pravu pravcatu muziku, sasvim upotrebljivu i poprilično melodičnu u odnosu na disharmonične zvuke proizvedene originalnom konverzijom slike. Zanimljivo, zar ne? Nasuprot tome, jednostavne slike u kojima se nalaze prosti geometrijski oblici zvuče ritmično, pa i to možete iskoristiti za postizanje zanimljivih efekata.
Filter za uklanjanje vokala je značajno popravljen, te više ne uklanja bas zajedno sa glasom, ali je isto tako i dosta sporiji, pa ćete se načekati dok se primijeni na neke veće fajlove. Nerealno je očekivati da ćete potpuno uspjeti ukloniti vokale iz pjesama, ali čak je i uklanjanje glasova iz jako jednostavnih zvučnih zapisa, poput radijskih priloga, veoma problematično, budući da filter nekada naprosto neće htjeti ukloniti pojedine glasove, naročito one s kojima je snimljeno i nešto šuma.
Stvar tada najvjerovatnije neće proraditi niti kada uklonite šum, a i kada radi, primi jetit ćete da je kvalitetno moguće ukloniti samo visoke i tanke glasove, dok duboki i hrapavi uvijek ostaju u tolikoj mjeri da ih se bez problema može razumjeti, te se također dešava i da ostanu zaista primjetni artefakti na muzičkoj ili ambijentalnoj podlozi. Ali, to nije nikakav minus, jer se radi o uobičajenim boljkama svih alata za uklanjanje vokala.
Ono što Auditionu nikako nije trebalo je pokušaj da se od njega napravi nekakav virtuelni studio za stvaranje muzike, jer ovaj program treba da ostane ono što je bio od samog početka – alat za obradu, a ne za kreiranje zvuka i muzike. Tako ćete na raspolaganju imati podršku za VST virtuelne instrumente, koja ne samo da je suvišna (jer za to postoje drugi programi specijalizovani za komponovanje), nego i ne radi kako treba zbog slabe kompatibilnosti sa VST-ovima. Za demonstraciju ove mogućnosti ćete uz program dobiti tri virtuelna instrumenta: bass dropper, polyphone i soundfont player, koji nisu kvalitetni i možete ih koristiti pomoću piano rolla u kojem možete dodavati i brisati note, te mijenjati njihove postavke.
Međutim, Audition piano roll editor je obični neintuitivni užas koji ne može koristiti apsolutno nikome, bilo da je riječ o totalnim početnicima ili profesionalcima, budući da je nepregledan, ne sadrži dovoljno opcija, te je postavljanje, razmještanje i editovanje nota unutar njega frustrirajuće poput traženja igle u sijenu. Ukratko, ovaj dodatak je u ovakvom obliku savršeno nepotreban.
S druge strane, mogućnost istovremenog snimanja do 80 signala u multitrack obliku će biti itekako dobra vijest za sve koji su svoju sobu pretvorili u studio.
Program zna biti nestabilan, a dešavalo mi se i da zaglavi kada u kratkom vremenu pokušam primijeniti veći broj efekata. Editovanje u spectral modu je strašno nepouzdano i bugovito, čak i nakon zadnjeg updatea i morat ćete imati slonovske živce ako želite intenzivnije raditi sa Effects paintbrush alatom, jer Audition tada redovno zaglavljuje, naročito pri previewu efekta kojeg namjeravate primijeniti.
U ovom programu je oduvijek bilo moguće postići otprilike sve što vam je moglo pasti na pamet kada je u pitanju produkcija, pa tako ni u ovoj verziji nije ništa drugačije, osim što je nekim efektima promijenjeno mjesto ili ime, pa ćete se morati malo navikavati. Generalno je smanjena korisnost preseta, a ohrabreno eksperimentisanje i čačkanje po postavkama filtera i ekvilajzera, ali dugoročno je to ionako korisnije. Pošto danas bez gromoglasne glasnoće nema ni efikasnih reklama/pjesama/filmova, naglasak je bačen i na proširivanje mogućnosti kompresije zvuka, pa je tako, pored ostalih kompresora, sada integrisan i umjereno korisni Tube modeled compressor.
E, sad, sudbina Auditiona nije baš najjasnija, jer Adobe paralelno razvija još jedan program za obradu zvučnih fajlova, Soundbooth, koji je u sadašnjoj CS4 verziji relativno jednostavan alat za one koji se moraju baviti obradom zvuka, ali to ne žele. Međutim, iako nije ni do koljena Auditionu, činjenica je da se Soundbooth više forsira, pa tako neki misle da je konačna namjera Adobea da oba ova programa u nekoj budućoj verziji spoji u jedan, pod ko zna kakvim imenom. Također, ako objektivno pogledamo, prelazak sa Auditiona 2 na ovaj novi teško da je isplativ i potreban, jer su skoro identični.
Ipak, sa izuzetkom aljkave implementacije piano roll editovanja i podrške za VST instrumente, Audition 3 je apsolutno fantastičan i koristan program za bilo kakvu produkciju koja vam može pasti na pamet, od radijske, preko obrade zvuka za televizijske priloge, pa do ogromne količine preglednih i korisnih opcija i filtera za mixing i mastering muzike, posebno interesantnih muzičkim amaterima, one-man bendovima i sličnim ljepotama koje su izrodile savremene tehnologije.

Ostale vijestiArhiva