Prošlo je tačno dvije godine otkako je Intel prihvatio DDR3 memoriju, što poznavaoce situacije ne bi trebalo da čudi. Intel je oduvijek bio proaktivniji u prihvatanju novih memorijskih tehnologija, dok je AMD držao svoj konzervativni stav. Sa prelaskom na DDR2 memoriju AMD je možda malo i pogriješio, ali za tajmiranje prihvatanja DDR3 memorije ipak su imali bolji “nos“. Cijene ovih modula tek sada su postale dostupne, barem onih manjih brzina, iako su i dalje u prosjeku 50-60% skuplje u odnosu na DDR2. Intel je pritom imao prednost što su u junu 2007. godine, kada je zvanično podržao DDR3 memoriju, još uvijek koristili isključivo stariju arhitekturu, sa memorijskim kontrolerom smještenim u čipset (P35 je bio prvi sa podrškom za DDR3), čime su si olakšali tranziciju. Sa novim čipsetom, svi procesori odgovarajućeg ležišta mogli su raditi sa novom memorijom. Kod AMD-a je situacija drugačija, jer sa integrisanim kontrolerom na procesorskoj jezgri je potrebno novo procesorsko podnožje, kao i odgovarajući procesori.
U rijetkim situacijama u kojima proizvođači olakšavaju kupcima život, AMD je to novo podnožje preimenovao u AM3, kako bi asociralo na DDR3 memoriju, iako nisu mogli zadržati potpunu kompatibilnost unazad. Pošto novi AM3 procesori imaju integrisan i DDR2 i DDR3 memorijski kontroler, mogu se koristiti u starijim AM2+, pa i ponekoj AM2 osnovnoj ploči, no obrnuto nije moguće. AM2/2+ procesori su opremljeni isključivo DDR2 kontrolerom, te ne znaju komunicirati sa DDR2 modulima. Fizički, dva podnožja se ne razlikuju puno, način pričvršćivanja procesora je ostao isti, pa se mogu koristiti isti hladnjaci, a jedina razlika je u broju pinova. Umjesto 940, koliko ih broji AM2+ podnožje, AM3 podnožje je sačinjeno od njih 938, dakle dva pina manje. Zvanično, novi procesori podržavaju DDR3-1333 memoriju, iako je posljednji prihvaćeni JEDEC standard DDR3-1600. Ali, kao i obično, proizvođači osnovnih ploča su se potrudili da u AM3 ploče možemo staviti i brže module. Trenutno, DDR3-1600 moduli nisu rijetkost, dok je tržište za napredne korisnike davno prevalilo DDR3-2000, te je trenutni vrh ponude DDR3 memorija na 2133 MHz. Naravno, uz uobičajene prateće osobine u smislu visoke cijene i posebnog hlađenja, što ih svrstava u proizvode zanimljive jedino OC rekorderima. AMD još uvijek koristi dva memorijska kanala, iako je Intel sa Core i7 porodicom podigao letvicu na tri. Sa DDR3-1600 memorijom ovi procesori su sposobni za 64 GB/s propusnosti na najbržim modelima, dok je kod AMD-a propusnost niža, oko 37 GB/s. S obzirom na ciljno tržište kojem su namijenjeni, mislimo da je to sasvim dovoljno, pogotovo što većina aplikacija ne zna iskoristiti ni toliki bandwidth. Ukoliko sa novim Phenomima želite koristiti DDR3-1333 module, jedno upozorenje. Na ovoj brzini, ugrađeni kontroler zna raditi samo sa po jednim modulom po kanalu, pa ako želite 4 GB memorije, preporuka je kupovina modula većeg kapaciteta – 2x 2 GB. Loše je što ovo ograničenje za neke poništava razlog zbog kojeg bi prešli na DDR3 memoriju na AMD platformi – jer buduće proširenje memorije zavisi od razvoja modula većeg kapaciteta. No, nije prvi put, jer je i podrška za DDR2-1066 kod starijih AMD procesora bila na isti način ograničena. Trenutno, AM3 porodicu procesora čini 14 modela, od kojih se neki ne mogu kupiti kroz zvanične kanale, nego su namijenjeni velikim OEM kupcima. AM3 procesori su listom Phenom II modeli iz X4, X3 i svježe predstavljene X2 serije. Iako su prvi AM3 procesori predstavljeni prije par mjeseci, na cjenovnicima domaćih firmi ih dugo nije bilo. AMD tek sa Phenom II modelima uspijeva povratiti dio izgubljenog tržišta i kredibiliteta kod kupaca, što se donekle osjeti i na domaćem tržištu. U dijelu ponude dvojezgrenih desktop procesora odavno nisu imali ozbiljnog konkurenta Intelu, a s obzirom da su to modeli koji se najviše traže (ako zanemarimo poslovne mašine sa slabijim single-core čipovima), jasno je da je AMD ponuda kod nas manja. Prvi model kojeg smo se domogli je Phenom II X3 710 i pripada seriji koja je generisala puno publiciteta u stručnim medijima. Naime, korejski overclocker je (slučajno ili ne) pronašao način da kod nekih modela X3 procesora stavi u pogon i ono jedno isključeno jezgro, čime je dobio funkcionalan X4 procesor za cijenu X3 modela. Kao i sa svim drugim besplatnim stvarima, vijest se brzo proširila Internetom, a neki proizvođači ploča su nezvanično pustili u opticaj posebne verzije BIOS-a koje su omogućile spomenuti “hack“. Stvar ima veze sa Advanced Clock Calibration opcijom u BIOS-u AM3 osnovnih ploča sa AMD čipsetima, koju je dovoljno postaviti na Auto da bi se otključalo dodatno jezgro. Pošto je potrebna posljednja verzija ACC-a (790GX čipset), nisu sve ploče sposobne za to, trenutno su na glasu Biostar i Asrock. Pored odgovarajuće ploče, potrebna je i posebna verzija procesora, a naš testni model na žalost nije pripadao istoj (navodno, samo modeli iz određenih sedmica i određenog steppinga su unlockabilni), pa nismo mogli potvrditi iz prve ruke da stvar radi.
S obzirom da su šanse da se domognete svih potrebnih komponenti jednake mogućnosti da građani naše zemlje izglasaju sposobne političare, vjerujemo da se radi o gerilskom marketingu iz AMD-a, jer se vijest brzo raširila, a sa njom povećao rejting Phenom II X3 procesora. Unlockovanje najviše zavisi od sreće, jer otključana jezgra može biti nestabilna ili čak nefunkcionalna, ali i ne mora. Klasična lutrija. Ako slučajno imate odgovarajući procesor i ploču, ne košta vas da prodate, ali već da lovite iste po cjenovnicima – to bi bilo suludo. No, vratimo se iz priče o besplatnom marketingu na naš testni procesor. X3 710 radi na 2,6 GHz i dolazi sa tri aktivne jezgre, svaka sa po 512 kB L2 keša. Pošto je serija 7 nastala od četverojezgrenih X4 Phenoma II, zadržan je dijeljeni L3 keš u punom kapacitetu – 6 MB, bez obzira na jedno isključeno jezgro, što bi se trebalo pozitivno odraziti na performanse. AMD još uvijek kaska za Intelom po energetskoj efikasnosti mainstream desktop procesora (ako je to nekome bitno), a ovaj je deklarisan na 95W (mada se ne može direktno porediti, jer Intel ne nudi trojezgrene model), iako se ne zagrijava pretjerano puno. Za one koji brinu o potrošnji, AMD nudi sporije, ali efikasnije X3 i X4 modele koji troše samo 65W. Na osnovu prethodno obavljenih testova, posebno na Core i7 procesorima i raznim DDR3 modulima koje smo do sada testirali, unaprijed smo znali da ne trebamo očekivati nikakve srce-zaustavljajuće skokove u performansama sa prelaskom na novu tehnologiju, no ipak je to bio fokus testa. Da bismo provjerili razliku, koristili smo isti testni procesor na novijoj AM3 platformi, kao i na AM2+ osnovnoj ploči. Koristili smo DDR3-1333 memoriju, odnosno DDR2-800 sa zategnutim latencijama.
Sintetički testovi pokazuju nedvojbenu nadmoć nove platforme, ali nema translacije te razlike u propusnosti na stvarnom radu. U svim našim testovima sa svakodnevnim aplikacijama, pomaci su bili vrlo mali, u mnogim aplikacijama zanemarivi ili čak nepostojeći. Testirali smo sa uobičajenim koktelom zahtjevnijih aplikacija, od arhivera, preko video enkodera do igara i najveću razliku pokazali su WinRAR i WinZip, koji vjerovatno bolje reaguju na memorijsku propusnost jer koriste puno memorije tokom procesa sažimanja podataka. Iznenadilo nas je da igre ne reaguju toliko na memoriju, no kod ove vrste aplikacija očigledno je bitnija memorija na grafičkoj kartici i njena količina kada se koriste veće rezolucije. Ni kod video enkodera memorija ne igra pretjerano bitnu ulogu, iako su i ovo aplikacija koje – vrlo vjerovatno još više nego arhiveri – koriste RAM memoriju, no ovdje je vjerovatno više presudna brzina kojom procesor može procesirati gomilu podataka koja mu se servira iz memorije.
Kako bilo, testovi su pokazali da DDR3 memorija ne bi trebala biti mamac pri kupovini novog AMD procesora, ali činjenica je da je sa AMD-ovim prihvatanjem ove vrste memorije industrija sa obje noge zagazila u DDR3 memoriju, pa treba očekivati dalji pad cijena koji će na kraju DDR2 memoriji učiniti isto što je ona uradila DDR-u: poskupiti je. Ali, iako DDR3 trenutno ne stvara goruću želju za posjedovanjem, izbor nekog od AM3 procesora, ako idete putem AMD-a, nije loša odluka. Unazad su kompatibilni, a podrška za DDR3 ih čini nadogradivim, pod uslovom da u (kratkoročnim) planovima nemate količine preko 8 GB memorije. Takvih korisnika je veliki broj.
Osim toga, zbog 45 nm SOI (Silicon on Insulator) procesa, prilično su overclockabilni, posebno Phenom II X3 modeli koji se manje zagrijavaju od X4 modela. Sve su prilike da ćete ih u dobroj osnovnoj ploči potjerati preko 3 GHz, pa ćete tako dobiti zavidnu procesorsku snagu jaču i od nekih Core 2 Duo procesora (X3 su svakako bolji izbor za multithreading aplikacije kao što su rendering i video enkodiranje / editing zbog jezgra više). Naš testni primjerak smo u Gigabyte GA-790GP-DS4 osnovnoj ploči natjerali da radi na 3,5 GHz, dakle skoro 1 GHz više od fabričke brzine. Trenutna cijena testnog procesora je 270 KM, a AMD ga optimistično pozicionira kao direktnu konkurenciju Core 2 Duo E8400. Intel procesor je efikasniji, tu nema sumnje, ali X3 dolazi na svoje u profesionalnim aplikacijama, gdje jedno jezgro više nadoknađuje taj zaostatak. Kao što možete vidjeti, X3 710 je u mnogim real-life testovima vrlo izjednačen sa Intel ponudom, iako je jeftiniji. Ograničenje memorijskog kontrolera je ono na čemu AMD mora poraditi u modelima koji će slijediti, jer iako se trenutno može upariti sa većini dovoljnih 4 GB DDR3-1333 memorije, ograničenje na po jedan modul po kanalu je loše i samo otežava nadogradivost.
Paradoksalno, Phenom II X3 710 briljira u kombinaciji sa DDR2 memorijom. Ključna prednost – podrška za DDR3 memoriju ne donosi značajne pomake u performansama, čak i ako zanemarimo ograničenje memorijskog kontrolera. Prednost mu je treće jezgro u slučaju multithreaded aplikacija i pristojan overclocking prostor.

Ostale vijestiArhiva