Proizvođači kompjuterske opreme su skloni trendizmu, što često rezultira spajanjem informatičke opreme sa stvarima koje s njom nemaju previše veze. Recimo, miš koji može služiti kao Skype telefon. Biću potpuno iskren i reći da sam, kada sam prvi put čuo za ovaj Acer laptop, pomislio “evo još jedne gluposti”.
Već i sâm naziv “3D laptop” para uši kao prvoklasan marketinški trik. Postao sam još sumnjičaviji nakon što sam najavu pročitao negdje pred održavanje CES-a, u najvećoj bujici vijesti o raznim 3D TV-ovima kojima su velikani potrošačke industrije združeno, kao da igraju Eberečke-ebertude (valjda se ovako piše) preplavili sajam (detaljnije u reportaži na str. 28).
Mislim, spajanje 3D tehnologije sa TV-ovima ima smisla, pa na kraju krajeva i sa kompjuterskim monitorima, ali sa laptopima..? Phuuh... Možda je samo do mene, ali meni to zvuči glupavo. Fast forward par mjeseci i dobijamo poziv da testiramo jedan, teško dobijeni model. Ha, što da ne, možda zvuči kao podvala, ali barem ćemo je razotkriti!
Da odmah bude jasno, sa 3D tehnologijom sam imao kontakt nekoliko puta, u IMAX kinu i na CeBitu, gdje sam koristio Nvidia 3D Vision sistem. I uopšte nije glupo! Privid prostora je impresivan i ostaviće vas bez daha kada se prvi put sretnete s njim. Fantstično je iskusiti objekte u prostoru oko vas, toliko da se, totalno ganuti, smijete od ushićenja kao dijete.
Nakon potpuno nedoživljajno ravnog ekrana, ovo je kao da odete na rollercoaster, pa nije potrebno biti Nostradamus ili IT analitičar da u ovome osjetite puno potencijala.
Acer je među prvima shvatio ovaj potencijal, i uprkos mojim negodovanjima su podigli dosta prašine oko svog prvog 3D laptopa. Imajući to u vidu, isti je dobio naivni naziv modela Aspire 5738 DZG koji ne sugeriše ništa. Ni otpakivanjem ne biste otkrili puno toga drugačijeg; možda bi vas zbunile isporučene naočale i set stakala koje se postave na, vjerujemo, dioptrijske naočale. Ali, to je to. Ništa, znači, od holograma... bar za sada.
Odlučili su se za ono što je trenutno najpopularnije – stereoskopski 3D prikaz, te su izabrali softversko rješenje firme DDD, koje se naziva TriDef. Koliko je važan ovaj softver, jednako toliko je važan i ekran, s obzirom da je za tehnologiju ove vrste (što je široka definicija) potrebno obezbijediti dvije slike snimane iz malčice razmaknutih uglova, kako bi se mozak zavarao da stvara dojam prostora.
Ekran je, naravno, samo jedan, pa se dupla slika pravi tako što se svjetlost polarizuje posebnim premazom ekrana, da bi se pomoću polarizovanih naočala filtrirala za lijevo i desno oko. To je urađeno horizontalnim linijskim uzorkom, što ćemo pojasniti ubrzo.
Bitno je napomenuti da su naočale sasvim obične, ne zahtijevaju napajanje (pasivne su), a to odmah znači i da ćete izgledati manje “ofirno” sa njima nego sa nekim aktivnim, koje, osim što su ružne, još su i glomazne i teške i zahtijevaju povremeno punjenje. Ovdje se u najgorem slučaju može pomisliti da ste upravo došli sa techno partija.
To nije jedina prednost pasivnih naočala. Zbog spomenutog premaza ekrana, slika se razdvaja na dva seta horizontalnih linija koje se filtriraju za jedno i drugo oko. Dakle, obje slike su “umiksane” u isti video sadržaj i oba oka cijelo vrijeme vide kontinuiran pokret, pa je zamor očiju i mozga manji u odnosu na aktivnu izvedbu, iako ćete ga sigurno osjetiti kao povećan pritisak u glavi.
Aktivne naočale rade drugačije. Na ekranu se naizmjenično prikazuju slika za jedno, pa drugo oko, a naočale u sinhronizaciji sa osvježavanjem ekrana, brzo naizmjenično blokiraju potrebno oko kako bi svako vidjelo samo sadržaje spremljene za njega. Spajanje tih dvaju slika je ponovo magija unutar lobanje...
Aktivna tehnologija se obično uparuje sa monitorima veće brzine osvježavanja, tipično 120 Hz, jer i ona i pasivna polove fluidnost iskustva. Pasivna, korištena na Aceru, polovi vertikalnu rezoluciju prikaza, dok aktivna polovi brzinu osvježavanja; zato se i moraju koristiti monitori sa povećanim refresh rateom. Ali, zanimljivo je da uz odgovarajuće aktivne naočale čija se frekvencija polarizacije može podesiti možete iskoristiti bilo koji TV dovoljno brzog osvježavanja većeg od 120 Hz. Naravno, to vam neće reći niko od proizvođača TV-ova.
Ne može se decidno presuditi koja je od dvije tehnike filtriranja kvalitetnija, jer obje imaju i prednosti i mane. I dok je kvalitet prikaza na strani aktivno polarizovanih naočala, zbog čega je najčešći izbor za igranje, zamor mozga i očiju je veći, a naočale je potrebno puniti, te su neudobnije za duže korištenje. Pasivna se, opet, nekome može učiniti manje realističnom zbog smanjene rezolucije i stvaranja slike kao kod starih interlaced monitora sa katodnom cijevi – iz dva različita seta horizontalnih linija, no jeftinija je, manje zamorna i lakša za implementaciju.
Na kraju, ne bi bilo lijepo govoriti o 3D-u, a ne spomenuti “pra-3D“ tehnologiju sa kojom je sve počelo u davnim pedesetim. Neki među vama se, moguće, još uvijek sjećaju filma Ralje (Shark), koji je označio cijelu jednu generaciju nevjernovatno uvjerljivim horor iskustvom. Film se gledao sa legendarnim crveno-plavim naočalama za anaglifski 3D, kod koje se dojam trodimenzionalnosti postiže smicanjem crvene i plave boje na snimku (ako je u pitanju video, može se aplicirati i na štampane materijale).
Dakle, tačka oko koje se ovdje sve vrti je TriDef 3D softver, koji će u kombinaciji sa ekranom stvoriti magiju. Ekran treba gledati iz tačke 60 cm udaljene tačno ispred njega, što nije toliko striktno, bitnije je podesiti dobar nagib ekrana. Pošto je slika izdijeljena na horizontalne linije, 3D doživljaj je osjetljiviji na promjenu vertikalnog ugla posmatranja nego horizontalnog, tako da se možete poprilično pomjerati lijevo-desno i ostaće uvjerljiv.
Uz softver se isporučuje desetak kratkih filmova i 3D fotografija koje treba da vam dočaraju mogućnosti tehnologije.
I nemojte misliti da neće! Najbolje je da prije pokretanja softvera nabavite komad gume, kako biste zavezali vilicu, jer ono što ćete vidjeti će vas oboriti na pod zajedno s njom! Čim stavite naočale, ekran se izdijeli na horizontalne linije, tako da elementi interfejsa postaju nečitki. Ali, zamišljeno je da ih stavite kada pokrenete TriDef, jer je njegov interfejs prilagođen 3D prikazu.
Sada je dovoljno da pokrenete neki od spomenutih klipova i divite se. Pri prvom susretu, mozgu je potrebno par trenutaka da se prilagodi informacijama koje dobija iz očiju, nakon toga se pred vama stvara uvjerljiv 3D prikaz objekata koji kao da izlaze iz ekrana (zvuči kao reklama, ali je zaista tako). Zbog upolovljene vertikalne rezolucije, linije su vidljive i u 3D prikazu, ali ako se skoncentrišete na ukupni dojam, a ne na detalje, neće vam narušavati osjećaj prostornosti.
Kada se prepustite ukupnom doživljaju, objekti koji izlaze iz ekrana su vrlo uvjerljivi. Ptice će vam prolijetati oko glave – trzajem ćete ih izbjegavati, dim letjelice ići u lice, a guštera na 3D fotografiji ćete instinktivno poželjeti dodirnuti rukom u prostoru ispred ekrana! Animacija je fluidna, što je još jedna prednost pasivnog u odnosu na aktivno filtiranje (kod kojeg se može pojaviti treperenje).
Efekat trodimenzionalnosti se može postići na više načina, a najbolji je kada se koriste snimci sa dvije kamere blago razmaknute, kao što je slučaju u promotivnim filmovima. Tada jasno možete osjetiti perspektivu, predmete u prvom i zadnjem planu, pa i procijeniti gdje se tačno nalaze u prostoru – baš kao u stvarnosti.
Promotivni 3D filmovi su snimljeni u 3def formatu i toliko su dobro urađeni da ćete se uhvatiti kako neke gledate po n-ti put! Kreatori softvera su namjerno uključili različite; neki su kompjuterski animirani 3D filmovi, a drugi napravljeni od stvarnih snimaka koji izgledaju još moćnije. Posebno je tripozan animirani svemirski brodić koji ostavlja dimni trag vrludajući kroz zaleđeni pejzaž; naprosto biste se mogli prepustiti satima, kao da ste na nekoj vizuelnoj terapiji (što da ne, samo da se niko ne sjeti u 3D prebaciti onog ringtone žapca... o, neeee, rekao sam...).
Neki od ovih filmića otvaraju potpuno nove kreativne horizonte, jer je mogućnost da manipulišete dubinom uvjerljivije nešto potpuno novo. Na primjer, to je najbolje vidljivo kod uvodnih i odjavnih špica, gdje se smještanjem teksta na različita mjesta po dubini prostora postižu do sada neviđeni efekti.
Naravno, objekti čiji volumen doživljavate u stvari samo djeluju da imaju dubinu (stvoreni su iz dvodimenzionalnih sadržaja), pa stereoskopski 3D ne dozvoljava da ih, recimo, pogledate sa strane. Sve je samo vizuelni trik, ali vrlo uvjerljiv! Do pravog zagledanja sa strana objekata ipak ćemo se morati strpiti do idućeg stepena razvoja stereoskopskog 3D-a ili još bolje holograma.
TriDef 3D Player može služiti i za prikaz klasičnih video sadržaja (AVI; DivX i dr., ali bez prikaza titlova), koje će automatska rutina prebaciti u pseudo-3D prikaz. Efektnost ove promjene zavisi od sadržaja i iako nismo mogli “provaliti” na kojem principu algoritam radi, efekat neće biti ni blizu sadržaja snimljenih 3D tehnikom, iako će se nekom i takvo iskustvo više svidjeti od “ravnog” 2D filmskog iskustva.
Laptop je opremljen Mobility Radeon HD 4570 grafičkom kartom koju ne možemo smatrati izborom pogodnim za ozbiljno igranje. Po specifikacijama je nešto malo bolja od Radeon HD 4550 desktop modela, što je svakako puuuuno bolje od uobičajenih Intel integrisanih grafičkih čipova. Drugim riječima, sa spuštenim kvalitetom prikaza, poneka stara igra bi se i mogla odigrati na 1024 rezoluciji. Hehe, 3D, igre... golica li vas? Nas jeste.
Preinstalirani TriDef paket sadrži nešto što se naziva 3D Igniter. Ova mala aplikacija radi kao launcher koji na osnovu predefinisanih game profila pokreće igru u 3D modu prikaza. Podrška je trenutno poprilično bazična, a na listi smo pronašli Unreal Tournament 3, koji pritom nije pretjerano grafički zahtjevan, te nam se učinio kao odličan partner za 5738. Nakon što smo ručno povezali profil sa izvršnim fajlom, sve je proradilo iz prve (iako smo naknadno imali neke čudne artefakte; UT2004 nije želio raditi bez profila).
Bilo kakva promjena nije bilo očigledna na uvodnim menijima, ali kada smo stigli do 3D okruženja enginea, igra je odjednom oživjela. Imerzivnost je nevjerovatna, ista kao kod prije opisanih 3D filmova, sa jasnim osjećajem prostora i objekata u njemu. Za razliku od klasičnih 2D filmskih sadržaja, igre je lakše prikazati u stereoskopskoj tehnici, jer se engine svakako izvršava u 3D prostoru i potom renderiše na 2D plohu, pa je TriDef softveru lakše izdvojiti dvije slike iz različitih kamera kako bi se stvorio uvjerljiva dubina prostora.
Na žalost, to se ne odnosi na “prateće” sadržaje, kao što su recimo nišanski krstić ili tekstualni natpisi, koji se prikazuju izvan konteksta 3D prostora, te kao da plutaju preko akcije. I tako smetaju. Ovo je najozbiljnija zamjerka pasivnom filtriranju, koju aktivno uspješno rješava, vjerovatno je to razlog zašto ju je Nvidia izabrala za svoje 3D rješenje. U nekim igrama ovo je moguće izbjeći isključivanjem prikaza nišana.
Nakon par partija UT3, ponovo se nameće isti osjećaj spomenut na početku teksta: 3D je apslutno fantastičan za igre i sigurno će njihov razvoj teći u tom pravcu. Stvaranje 3D svjetova koji će vas puno bolje zaokupiti i uvjerljivije uvući u svijet igre je novi kreativni izazov, jer se na uvođenju dubine, odnosno udaljenosti od igrača, može graditi potpuno nova mehanika igranja.
Na žalost, nevelika snaga Radeona HD 4570 ograničava upotrebljivost ovog laptopa kao mašine za igranje iole zahtjevnijih igara, jer je posljedica stvaranja dvije slike upolovljivanje frameratea, pa tako morate poprilično oboriti detalje ili smanjiti rezoluciju. Ovo zadnje pogotovo nije dobro rješenje, jer samu 3D imerzivnost svakako “plaćate” sa polovinom vertikalne rezolucije...
Prije nego završimo ovaj dio recenzije, spomenimo par generalnih stvari vezanih za 3D prikaz. Činjenica da se iz istog materijala na različite načine izdvajaju dva različita sadržaja prilagođena lijevom i desnom oku pogoduje greškama koje se očituju kroz efekat ghostinga. Nekada naočale ne uspiju filtrirati sav sadržaj za jedno oko, pa se desi da na 3D prikazu zaostane dio nekog objekta koji ne bi trebao biti tu. Ovo je kod Acera vidljivije u igrama nego u filmovima i desilo nam se nekoliko puta.
Nakon par dana druženja, Acer me je ubijedio da je tehnologija 3D prikaza primjenjiva na sve uređaje, ne nužno samo na TV-ove i desktop kompjutere. Iako je sa njenim masovnim prihvatanjem u potrošačkoj elektronici jasno da će igrati važnu ulogu u budućnosti, ovo što danas imamo su tek prvi, dječiji koraci. Na primjer, trenutno još uvijek nije definisan jedan, zajednički standard, iako u većini predstavljenih rješenja preovladava neka od izvedbi stereoskopske tehnologije prikaza.
To znači da još uvijek nema puno sadržaja, iako je na TriDef web prodavnici moguće pronaći 20ak 3D filmova u DVD izdanju koji se mogu gledati na ovom laptopu, što smo odmah poželjeli. S obzirom na rečeno, za očekivati je da će ih biti sve više, s obzirom na 3D maniju koja je zahvatila ne samo Hollywood, nego i proizvođače potrošačke elektronike.
Pošto očigledno ovo nije laptop za igrače, žao nam je što Acer sa njim nije isporučio i softver za pravljenje 3D fotografija, pa zašto ne i filmova, čime bi značajno poboljšao njegovu upotrebljivost. Ipak, izborom ove tehnologije ponudili su trenutno najjeftiniji laptop sa 3D prikazom, što otprilike ukazuje i na skupinu u kojoj treba tražiti potencijalne kupce.
Nije ovo snažan laptop kakvog inače možete kupiti za njegovu cijenu, niti je namijenjen prvenstveno gamerima, ali je pristojnih specifikacija za sve načine upotrebe, osim za procesorski najzahtjevnije aplikacije, pa se 3D tehnologija može posmatrati kao bonus na sve to.
Odnosno, drugim riječima, izborom 5738DZG se ne gubi na funkcionalnosti laptopa, samo se plaća određena premija za 3D tehnologiju. Idealno za zaljubljenike u tehnologiju koji hoće na ekonomski relativno prihvatljiv način osjetiti čari 3D filmova u kućnom okruženju.
Acer 5738 DZG je pristojan laptop obdaren tehnologijom budućnosti i ako želite budućnost danas, ovo je rijetka ulaznica za taj svijet. Sadržaja još uvijek nema puno, ali to je cijena koju plaćaju early adopteri.
Acer Aspire 5738DZG rijetko se dešava da recenziju proizvoda o kojem pišemo izdvojimo u poseban okvir jer je prostor predviđen za to “pojeo” opis neke tehnologije.
S obzirom da je glavni tekst u potpunosti posvećen 3D iskustvu, recimo par riječi i o laptopu, s obzirom da je to nezanemariv dio iskustva kojeg kupujete za cijenu ovog proizvoda. Aspire 5738DZG nepogriješivo slijedi dizajnerske smjernice koje si je Acer postavio, što će svaki poznavalac ovih uređaja lako prepoznati.
Konstrukcija je gotovo vojno neprobojna i čvrsta, neće se zakriviti ni snažnijim uvrtanjem, tako da je povjerenje kojeg steknete vrhunsko i nema šanse da se osjećate kao da radite na laptopu napravljenom od stakla. 15,4-inčni ekran je neobično širok, u filmskom 16:9 formatu i za srednju klasu prosječne 1366x768 rezolucije koja bi za bolju produktivnost mogla biti veća po visini. Bez 3D naočala, prikaz je sasvim uobičajen, pa se ekran ne razlikuje od prosjeka ni po čemu.
Kao i kod većine novijih modela, Acer je izabrao tzv. chicklet tastaturu sa prostranim tipkama oko kojih još ima i par milimetara prostora, pa kada prođete uobičajeno početno navikavanje, osjećaćete se kraljevski nesputanim. Iako, moraćete se riješiti mezetluka ćevapčića tokom rada, pošto jedan cijeli može propasti između tipki!
Raspored je uglavnom Ok, osim što je nepotrebno sužen lijevi Ctrl, mada to ne smeta toliko zbog površine tipki. Isti nepotreban proces su prošle kursorske tipke, na šta se ipak nešto teže naviknuti. Touchpad poznaje gesture poznate sa Apple proizvoda, od kojih je posebno zgodno vertikalno skrolovanje istovremenim povlačenjem dva prsta, ali bi bilo zgodno da postoji kontrola brzine koja je malčice prebrza. Dva prsta se mogu povlačiti i horizontalno, za Back i Forward akcije, no to je nešto teže izvesti zbog položaja ruku. Ali, možda se neko i navikne. Bilo bi dobro i da je tipka mekša, ali dobro.
Sve u svemu, ergonomija kao jedna od bitnijih osobina laptopa je na zavidnom nivou zahvaljujući prostoru, a ni prenosivost zbog toga nije pretjerano stradala. 2,8 kg za ovako veliki laptop je prihvatljivo, tim prije što je punjač jedan od manjih na ovakvim proizvodima. Na žalost, posljedica toga je što je i punjenje dugotrajniji proces nego na drugim modelima s kojima smo imali dodira.
Od bitnih stvari, spomenimo da su Acerovci bili izdašni sa USB portovima, kojih je ovdje četiri (po dva sa obje bočne strane), a uključen je i HDMI priključak koji na jednom multimedijalcu kakav je ovaj ima smisla, mada nije teško zamisliti filmski doživljaj ni sa ekranom ispred sebe.
S obzirom na izraženu multimedijalnu crtu ličnosti, Aspire 5738DZG je prosječan po trajanju baterije. Mada Radeon HD 4570 štedi energiju VariBright tehnologijom promjenjive osvijetljenosti ekrana, reprodukcija milion puta pregledanog testnog DivX-a je završila oko sat i pol nakon pokretanja, što bi također moglo biti bolje. No, produktivnost može biti veća za manje zahtjevne poslovne poput uređivanja dokumenata i surfanja, kada će baterija potrajati i do 3 sata. Na kraju, treba istaći preinstalranu 64-bitnu verziju Windowsa 7 Home Premium, što je dobrodošla promjena u odnosu na većinu inicijalno neupotrebljivih modela koji se kod nas isporučuju sa FreeDOS-om.
Eh, da, tu je još jedna sitnica – mehanizam za zaključavanje je nekako promakao testovima; polugica ne pravi dovoljan otpor, pa će biti potrebno uložiti više snage prilikom otvaranja.

Ostale vijestiArhiva