"Nema razloga zašto ne bismo mogli podatke obrađivati nadsvjetlosnom brzinom, sve dok u tom procesu ne stvaramo vremenske paradokse", kažu Volkmar Putz i Karl Svozil. Njihova ideja bazira se na istom principu kao i kvantno zapetljanje, koje kaže kako se dvije čestice na suprotnim stranama svemira, mogu spojiti putem njihovog kvantnog stanja, na taj način da se jedna ne može adekvatno opisati bez one druge. To zapravo znači da se akcija u jednoj od čestica instantno prenosi na onu drugu, bez obzira na udaljenost. Sve što je potrebno da bi se tako nešto postiglo u stvarnosti, jest medij, ili vodič, koji bi mogao replicirati princip kvantnog zapetljanja. Takav vodič morao bi imati indeks refrakcije manji od jedan, a nakon toga potrebo je napraviti i optički kompjuter oko sveg tog kvantnog ludila i eto vam kompjutera, koji podatke obrađuje nadsvjetlosnom brzinom. U teoriji, naravno. Ipak, čovjek i dalje ne može informacije slati brže od brzine svjetlosti, ali zahvaljujući austrijskim naučnicima, bogatiji smo za informaciju, ili znanje, da je takav proces ipak moguć. Druga je stvar za što bi se takav hiper-kompjuter koristio, što ne mogu dokučiti ni kompjuterski stručnjaci.

Ostale vijestiArhiva