Mreža je protiv rešenja kroz obveznice, bilo da su one nominovane u evrima, dinarima ili dolarima.
Mreža za restituciju u Srbiji zbog toga insistira da se imovina vrati u naturi vraćanjem iste ili druge državne imovine koje, kako navode, država Srbija ima u izobilju, ali je "nebrigom vlasti na svim nivoima ova imovina u najvećoj meri nepopisana".
"Izvornim Predlogom zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, koji se nalazi u Skupštini Srbije, a koji je kao i Predlog zakona o javnoj svojini, neposredno pred početak sednice skupštine menjan, neće biti moguće vraćanje poljoprivrednog zemljišta u najvećoj meri kako su to predlagači predstavili", ističu iz Mreže.
Mreža za restituciju ističe da, bez obzira na tumačenje predstavnika vlasti, onako kako je napisano u Predlogu zakona, uz izbegavanje supstitucije i postojeća ograničenja, poljoprivredno zemljište u najvećoj meri neće biti vraćeno, bez obzira na to što ga država ima i duplo više od onog što se potražuje.
"Građevinskog zemljišta ima 20 puta više, a šumskog 30 puta više u državnoj svojini od onoga što se potražuje", navodi Mreža za restituciju.
Oni upozoravaju da bi posledica zamenske restitucije sa početka devedesetih prema ovom Predlogu zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, koji isključivo insistira na "vraćanju baš onog što je oduzeto" značila nemogućnost vraćanja danas potraživanog zemljišta jer je, posle 1991, ono što se danas potražuje za vraćanje, tada iskorišćeno za zamensku restituciju i legalno postala privatna svojina trećih lica.
Dodatno, izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2009. omogućena je razmena poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini sa trećim licima, pa je i na taj način onemogućena naturalna restitucija istih parcela i neophodno uvođenje zamenske restitucije, ukazuju oni.
U saopštenju se navodi da još nema odgovora na pitanja kome je država namenila toliku imovinu u svom vlasništvu, ukoliko ne želi da je vrati građanima.

Ostale vestiArhiva