Vesti
Društvo i ekonomija
Poslednja reanimacija željezare
07.03.2013. 20:00
Izvor: S Media
Poslednja reanimacija željezare
Iako je ostala bez strateškog partnera, Železara Smederevo neće dugo „tihovati“. Ministar Dinkić obećao da će u aprilu peć biti upaljena, a radnici vraćeni u čeličanu. Stručnjaci upozoravaju da Dinkić nije „na dobrom putu“ i da bi od Železare trebalo da dignemo ruke.
Nekada je važilo pravilo da je zemlja slobodna i bogata ako ima svoju čeličanu, svoje telekomunikacije i svoju elektroprivredu. Zbog toga je veći deo naše javnosti prošle godine obradovala informacija da je Vlada Srbije otkupila „Železaru Smederevo“ i da je ona opet vraćena u državno vlasništvo.
Ali, kako su meseci odmicali, a Železara „tihovala“, sve oči bile su uprte u strateške partnere koji „samo što nisu došli“ i „oživeli“ posrnulog srpskog giganta. Nažalost, to se još nije dogodilo. I ruski „Uralvagonzavod“, u kog je srpska javnost mnogo verovala, nije finiširao pregovore sa Vladom kojima bi Železaru „skinuo sa infuzije“ i vratio u život.

Dinkić: Železara će oživeti Smederevo
Ministar ekonomije Mlađan Dinkić pompezno je najavio spasonosni plan za Železaru Smederevo – pokrenuće peć i vratiti radnike na posao!
- Cilj je rešiti suštinu problema u ’Železari’, da se omogući da Smederevo živi - rekao je Dinkić posle sastanka sa predstavnicima "Železare".
On je najavio da počinju pripreme za paljenje prve peći, a da se svi radnici, koji su na plaćenom odsustvu, od aprila vraćaju na posao. Dinkić je takođe najavio upošljavanje još 250 radnika.

Šta ovo praktično znači?
Država bi trebalo da bude garant kredita kojim bi bila pokrenuta proizvodnja galvanizovanog i pocinkovanog lima koji bi koristila “Fijatova” fabrika u Kragujevcu. Kako “Železara” trenutno proizvodi samo crni lim, a ne taj koji je neophodan, neophodno je uvođenje nove linije za proizvodnju, koja bi, kako je ministar najavio, koštala oko 140 miliona dolara. Dinkić je naveo da su troškovi kada Železara ne radi isto toliki - 140 miliona dolara. Prema procenama stručnjaka, u naredna dva meseca samo za sirovine bi trebalo obezbediti između 10 i 15 miliona dolara da bi peć radila.

Hronologija propadanja
Pre 11 godina pronađen je strateški partner za smederevskog giganta. U martu 2002. godine Vlada Republike Srbije, “U.S.Steel i SARTID a.d.” potpisali su u železari Pismo o namerama i strateškom partnerstvu. Septembra 2003, “U.S.Steel” je kupio “SARTID a.d.” u stečaju, a u narednim danima i četiri njegova društva. Tako je registrovana kompanija “U.S.Steel Serbia, d.o.o.”
U prvim godinama kompanija je ulagala u pogone i postrojenja. Ponovo je, posle 18 godina neaktivnosti, 2005. godine puštena u rad Visoka peć broj 1. U periodu od 2006. do 2008. proizvodnja se prvi put približila projektovanom kapacitetu “Železare” od 2,2 miliona tona čelika godišnje, ali on nije dostignut. Kako planovi u narednim godinama nisu ostvareni, američki partner se povukao iz priče. Tako je od 31. januara 2012. godine “Železara Smederevo” sa pogonima u Šapcu i Kučevu u vlasništvu Vlade Republike Srbije.

Muke tranzicije
Država je od aprila prošle godine bezuspešno pokušavala da na tenderu pronađe kupca za kompaniju koju je za jedan dolar otkupila od američkog “U.S Steel-a”. Kako strateški partner nije pronađen, aktiviran je plan “B” koji je prošle sedmice predstavljen javnosti.
Dinkić je poručio da će “svim zaintresovanima za strateško partnerstvo vrata biti otvorena bez ikakvih tendera i formalnosti“, najavivši da su se “već javile neke kompanije kao italijanski ‘Duferko’, ‘Donjeckstil’ iz Ukrajine i neke ruske kompanije.”
S obzirom da je dosadašnje pronalaženje strateškog partnera išlo jako teško, pitanje je koliko je Dinkićev optimizam realan u ovom pogledu...

Ne pomaže ni Marijana Mateus!
Vlada Srbije prvi tender za prodaju „Železare“ objavila je u aprilu prošle godine, a rokovi su više puta produžavani da bi se privukao što veći broj zainteresovanih.
Podsetimo da su se, posle Amerikanaca, iz priče o privatizaciji povukli Rusi, i Azerbejdžan. Koliko je stvar “dogorela do nokata” govori i činjenica da su svojevremeno u ovom poslu posredovali i biznismen Miodrag Kostić Kole i bivša mu supruga Marijana Mateus! Na koji način? Jednostavno rečeno, privatno-poslovnim vezama, sa vrhom vlasti Azerbejdžana, jer se njihova kćerka tada zabavljala sa sinom predsednika te zemlje. Ovaj poslovni “aranžman” je svojevremeno bio iznet bivšem premijeru Mirku Cvetkoviću. Međutim, nije realizovan.

Država troši pare uzalud!
Konsultant za strana ulaganja Milan Kovačević je sumnjičav kada je u pitanju najnoviji potez Vlade.
- Železara je dugo stajala – podseća Kovačević. - Kad je i radila pre godinu dana, tada je gubitak bio oko 150 miliona evra i sad bi trebalo prvo pokriti gubitke. Drugo, njen ukupan dug je oko 750 miliona evra i trebalo bi investirati da se ona pokrene.
Jedino rešenje koje Kovačević vidi kao razumno je, da neko drugi, a ne država osposobi “Železaru” za rad. Ali i to je, kako je naveo, teško jer su cene proizvoda od čelika prošle godine pale za 20 odsto.

Železaru pretvoriti u eko-park, po uzoru na Nemce
Ekonomski analitičar Radojka Nikolić kaže da je ovo “loš potez države”, jer je “Železara” gubitaš od dana kada je osnovana.
Ona kao moguće rešenje problema navodi primer Nemačke, koja je još pre 30 godina zatvorila svoje čeličane i pretvorila ih u eko-parkove; svi oni rade i ostvaruju lep profit.
- Trebalo bi da se ponašamo racionalno, kao Nemci – kaže Radojka Nikolić za S media portal. - Oni su, mada veliki proizvođači čelika, još 80-ih godina krenuli sa zatvarenjem svojih čeličana jer su shvatili da je to prljava tehnologija, a bili su svesni oštre konkurencije iz Kine. Taj proces u Nemačkoj je trajao 20 godina, radnici koji su otpušteni dobili su novac za otvaranje privatnog biznisa u turizmu ili nekog drugog, u okviru tih eko-parkova. To sam videla u Frajburgu i to lepo radi.
Sagovornica S media portala ne krije da je ova „prekvalifikacija“ iz čeličane u eko-park Nemačku mnogo koštala, ali napominje da to nije bio potez koji je država povukla „preko noći“. Stoga smatra da bi i Srbija mogla da učini isto, „prepisujući“ ponašanje razvijenih ekonomija i ljudi koji se razumeju u biznis.
- Ako su Amerikanci zaključili da se njima tu ne ispalti proizvodnja, onda mi ne bi trebalo da mislimo da će nama biti isplativa. Ako su Nemci pre 30 godina zaključili da tu nema profita, bolje je onda kad-tad započeti taj model koji su oni uspešno primenili. Ovako ćemo nastaviti da bacamo pare, da oživljavamo proizvodnju za čijim proizvodima možda postoje potrebe u domaćoj industriji. Ali, trebalo bi dobro staviti na papir koliki su prihodi, a koliki rashodi, koliko je takva vrsta ulaganja ispaltiva i da li je bolje da taj novac damo ljudima da započnu neki dugi posao. Smederevo može biti turistički grad, možda bi svi imali više koristi od boljeg razvoj turizma - zaključila je Nikolić.
Saša Čolić, predsednik Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata u Železari, podseća da početkom aprila ističe devet meseci otkako je visoka peć na „tihom hodu“.
- To je najduži period na koji je ona do sada bila zaustavljena i ne verujem da je ovde iko spreman na sebe da preuzme rizik da taj rok produži - upozorava Čolić.
Železara je trenutno na reanimaciji, do kada će izdržati – videćemo!