Slobodno vrijeme
Turistički vodič
Susret istoka i zapada
10.04.2008. 12:00
Izvor: Putovati Balkanom
Susret istoka i zapada
piše Andrea Rossini
Živio sam dvije godine u jednom dijelu Bosne i Hercegovine koju je Ballare; (emisija stanice Rai3) u izdanju utorkom navecer opisao kao podrucje zagadeno mudžahedinima naoružanim do zuba, koji jedva cekaju da pokrenu sveti rat protiv Italije. Bosna, prema rijecima voditelja, nalazi se na samo 20 minuta od nas (vozeci cak i preko dozvoljene brzine nikad nisam uspio tako brzo stici), naseljena "muslimanima plavih ociju", koji su posljednjih godina prešli na Islam. Naravno, gledano iz istorijske dugorocne perspektive, cetrnaesto i petnaesto stoljece mogu biti nazvani "posljednjim godinama". Uz malo mašte.
Kontekst emisije je kontekst sukoba civilzacija. Pokušaj, i to uspio, da se podigne narod na uzbunu. Efekt, a i on uspio, da se stigmatizira jedan narod (bosanski muslimani), koji navodno pružaju gostoprimstvo ekstremisticke placenike Al Qaede. Slika Bosne koja iz ovoga proizlazi uznemiravajuca je. Istina je, tijekom rata bilo je mnogo stranih ratnika koji su došli u Bosnu kako bi pomogli muslimane. Neki su ostali i stekli bosansko državljanstvo oženivši se. Dio njih nastanio se u selu Bocinje, izmedu Maglaja i Zavidovica, oko kojega se koncentrirala pažnja ovog snimka. Ovo podrucje danas bilježi najvecu stopu povratka (srpskog stanovništva). A onih mudžahedina nema vec godinama. Slika o ovom podrucju koju je dala emisija je iskrivljena.
Efekti ratova proizvode dugacak val. U Bosni, pobjeda nacionalista iz sva tri reda koju je potvrdila medunarodna zajednica imala je za posljedicu poraz ateistickih opcija i onih koje su okrenute ka multietnickom dijalogu.
Usljed zbrke - uspjele- koju su nametnuli nacionalizmi izmedu etnickih i religioznih istanci, jedan od najglobalnijih efekata bilo je provociranje radikalizacije vjerskog osjecaja. Što se tice bosanskog Islama, u tradicionalno otvorenom kontekstu obzirom na vjekovno suprisustvo razlicitih religija na istom teritoriju, prisustvo stranih ratnika zasigurno je imala efekta.
Nakon rata pojavile su se prve žene posve pokrivene, a prisustvo naoružanih islamskih ekstremista ni danas nije iskljuceno. Kao i u drugim europskim zemljama, uostalom. Medutim, brojke koje je predstavila emisija Ballare; aludiraju na citavu vojsku … A zašto onda ne bismo pomenuli i one strane placenike (kršcane?) koji su otišli u Bosnu kako bi se borili uz Hrvate ili Srbe. Kako su završili ti hrabri momci?
U europskom scenariju, Bosnu smatraju mjestom za antonomaziju u kojem si Istok i Zapad pružaju ruke. Simbol tog susreta, most u Mostaru, "bijela duga od kamena ", bio je usitinu srušen prije deset godina. No, nisu ga srušili muslimani. Zašto bi danas oni trebali biti najveca prepreka dijalogu? Zašto bi fantomski trener obuke ratnika -intervjuiran u emisiji - šok- pružio svjedocanstva ciji je jedini cilj zvonjenje na uzbunu stigmatizirajuci citav jedan narod (bosanske muslimane)? Ako je jednom novinaru tako lako doci u kontakt sa tim osobama, zar medunarodnim silama prisutnim u državi (oko 12,000 ljudi pod komandom NATOa) to ne bi bilo jednako jednostavno? To da u Bosni ima oružja (i to mnogo) nije novost, kao ni cinjenica da trgovinom oružja upravljaju organizirani kriminalci. To, uz trgovinu osobama, predstavlja jednu od važnijih linija bilansa ove zemlje. Ali radi se o multientickoj mafiji. I zapravo je taj kriminalni sektor jedini u kojem nacionalne barijere nikada nisu predstavljale problem. Predstavljati muslimane kao jedinu potenacijalnu opasnost u ovom kontekstu nije pravedno. Tu smo van informacije, i unutar politike. I to one koja pothranjuje strah.