Iz Milana, nakon 12 sati napornog, ali dosta udobnog leta u najnovijem Laudinom avionu, stižemo u Montego Bay - prijestolnicu Jamajke, koju smo do tada gledali samo u filmovima. Iako smo stigli u po noć, s obzirom na šest sati vremenske razlike, po izlasku iz aviona zapljusnuo nas je val toplote i vlage u zraku, karakteristične za ovo prelijepo ostrvo.

Ponuda za svakoga Nakon sat i petnaestak minuta lude vožnje (tako normalne za Jamajkance) kroz njihova sela stižemo u Negril, naše turističko selo. Prelijepo! Prvi utisak ostavlja bez daha. Ogromno predvorje Hotela Riu, namješteno u kolonijalnom stilu, okruženo je velikom botaničkom baštom, tri velika bazena i predivnim toplim morem tirkiznoplave boje. Odličan odmor za sve koji traže mir. Usluga u hotelu all inclusive, raznovrsna i ukusna hrana u četiri restorana baš je za svačiji ukus i potrebe te egzotični kokteli po svačijoj želji i u količinama koje možete poželjeti. Svako veče nova kuhinja i u skladu sa tim u teatru hotela nacionalni plesovi, pa smo tako, kroz hranu i narodne igre i nošnju, upoznali Meksiko, Jamajku, Grčku, Italiju itd.
Većina gostiju su Amerikanci - prepoznat ćete ih po stasu (jako bujni), malim termosicama u kojima drže hladno piće, te po tome što su uvijek skoncentrisani oko bazena, jaccuzzija i bara sa neuredno razbacanim tanjurima jer stalno nešto jedu. Slijede hiperaktivni Italijani, koji su prvi na svim aktivnostima - odbojka na plaži, tenis, jedrenje... Stalno galame, traže nešto novo.
Stanovništvo ostrva plijeni svojom jednostavnošću, uvijek su nasmijani, spori i bezbrižni i na svakom koraku ćete uz veliki bijeli osmijeh čuti karakteristično: "Jamaica no problem, jeah, man." Iako siromašni i puni svojih problema, uvijek su cool, puni komplimenata i želje da vam ugode.

U carstvu ruma Ono što pored uživanja u suncu, moru i hrani zaista ne treba propustiti jesu ekskurzije. Najinteresantije što smo vidjeli jeste stari svetionik kraj kojeg su karakteristične jamajkanske vile u kojima odsjedaju zvijezde poput Richarda Gerea ili Brucea Willisa. Također, veličanstveni su vodopadi Mayfield i Ocho Rios, koji, osim što plijene svojom ljepotom, šarenilom boja i zvukom džungle, pružaju pravo osvježenje poslije dugog putovanja na suncu, gdje se poput Tarzana možete za jedan dolar spuštati lijanama u ledenu, osvježavajuću vodu. Cvijeće i drveće koje tu raste viđali smo prije toga samo u enciklopedijama.
Vožnja crnom rijekom je zanimljiva zbog krokodila koje je moguće vidjeti izbliza, te čak i hraniti one nešto manje, no jednako zastrašujuće.
Posjetili smo i rodnu kuću i grob Boba Marleya, velikog nacionalnog junaka. Odveli su nas i u poznatu fabriku ruma Appleton, gdje smo vidjeli procese proizvodnje ruma od šećerne trske - od najprimitivnijeg načina, gdje je magarac vukao mašinu za drobljenje trske, pa do najmodernijeg procesa proizvodnje koji se koristi danas. U restoranu u fabrici počastili su nas nacionalnim specijalitetima Jamajke, gdje je riža sa crnim grahom osnova svemu, zatim piletina na žaru sa njihovim začinima, raznovrsno povrće i salata. Pozvani smo i na degustaciju 80-ak vrsta ruma i raznih likera od ruma, gdje vas prvo lijepo napiju, a onda vas odvedu u suvenirnicu gdje, zaluđeni i opijeni, potrošite brdo para na razne vrste ruma, slatkiše od ruma i suvenire.
Jedna od ekskurzija je i šoping u tzv. tržnom centru koji je, na naše veliko razočarenje, imao samo samoposlugu, Big Burger i tri suvenirnice, te posjeta pijaci ručnih radova, gdje možete, ukoliko ste dobri u cjenkanju, za male pare kupiti zaista zanimljive suvenire karakteristične za Jamajku i njen narod. Tu se možete i osvježiti kokosovim mlijekom, koje, iskreno rečeno, nema nikakvog okusa, ali pomogne utoliti žeđ na velikim vrućinama.
Na povratku u hotel obaveza je svratiti debeloj crnkinji popularno nazvanoj "mommy", i kupiti jako cijenjene i skupe riječne račiće, voće i sokove. Provezli smo se i tzv. Bamboo avenijom, na kojoj je snimana reklama za Fiat - s obzirom da je u našoj grupi bilo dosta Italijana, to je za njih bila prava atrakcija.
Veliki spektakl bio je odlazak na večeru u tradicionalni jamajčanski restoran na plaži, koji je u cijelosti osvijetljen samo svijećama smještenim u obične fišeke sa pijeskom, ali stvara jako romantičan štimung. Uz gustu čorbu od žitarica, poslužili su nam neizbježnu mješavinu graha i riže, tzv. jerked chicken (ugljenisana piletina), mnoštvo raznog povrća i na kraju velikog jastoga kao specijalitet kuće, uz zvuke reggaea, muzike koju je, samo za nas, izvodila lokalna seoska grupica.
Simbol svega na Jamajci je marihuana, koja je zakonom strogo zabranjena, ali je možete - nacrtanu - naći na svim suvenirima, razglednicama, odjeći... Na plaži vam je tiho nude svi, a turistički vodiči će vas stalno upozoravati kako je zabranjena. U to smo se uvjerili na povratku, jer su nam na carini bukvalno okrenuli sve u koferima da provjere da li smo ponijeli "travu" ili možda neku školjku, čije je iznošenje iz zemlje isto tako strogo zabranjeno.
Nas kao ljude iz računarske kuće posebno fascinira što su sve "kuće" zapravo barakice od šperploče, u fazi ruševine, ali gotovo svaka ima računar, TV i satelitsku antenu, i u razgovoru sa stanovništvom saznajemo da mnogo polažu na informatičku pismenost.
Službena valuta je jamajčanski dolar, ali s obzirom da jako cijene američki dolar, sve možete platiti u toj valuti.
Na Jamajci smo zaista sreli i upoznali ljude iz cijeloga svijeta, ali mislim da smo bili jedini Bosanci i zaista je bilo teško objasniti na recepciji hotela odakle zapravo dolazimo i shvatiti koji pozivni broj okrenuti kako bismo uspostavili vezu sa Bosnom i Hercegovinom, jer, naravno, signal na mobitelima za nas Bosance je bio mislena imenica, dok su svi ostali ležerno ćaskali sa rodbinom i prijateljima iz svojih zemalja.

Ostale vijestiArhiva