Ukoliko ste avanturističkog duha i odlučite da krenete na Siciliju automobilom, budite spremni da provedete dan i po na putu prije nego dođete do željene destinacije. Toliko vam treba da iz Sarajeva stignete do Messine, najbližeg grada na sicilijanskoj obali. Uski prolaz između Messine i Reggio di Calabrije, najjužnijeg grada na talijanskom kopnu, prema legendi su čuvale Scila i Haribda, mitska bića koja su nastojala skrenuti brodove s pravog puta. Naš brod nisu skrenuli čak ni delfini koje smo vidjeli u mesinskom prolazu, tako da smo sigurno prispjeli u sicilijansku luku.

Čudesna Taormina
Krenuli smo istočnom obalom Sicilije prema jugu, s idejom da nađemo slatko ribarsko selo koje ima dušu a da je opet blizu svih glavnih odredišta koja smo hjeli posjetiti. Takvih je u podnožju vulkana Etne nekoliko, te dok ih sve obiđete i nađete ono koje ima najviše duše, uhvati vas noć. Ipak, oduševljeni što smo stigli na Siciliju, sjednemo večerati u svom idealnom mjestu i nakon nekoliko pića shvatimo da je već ponoć i da nemamo gdje spavati. Sporazumijevajući se na njihovom lošem engleskom i našem još gorem talijanskom, priučenom iz rječnika "Talijanski s izgovorom", završimo u skupom hotelu. Ipak, osviješteni cijenom zezancije, sutradan nađemo presladak hotel za pristojne pare.
Cijene dvokrevetnih soba u hotelu s tri zvjezdice uglavnom se kreću od 60 do 110 eura. Mi smo, nažalost, tek na kraju putovanja shvatili da "Affitasi" znači iznajmljivanje apartmana/soba, a ne nepostojeći, no silno željeni znak "Appartamenti"…
Nezaobilazno odredište preporučeno u svim turističkim vodičima do kojih smo došli prije polaska u Italiju jeste Taormina. Moram priznati, s razlogom, budući da je grad smješten na planini Monte Tauro, s koje se pruža veličanstven pogled na modrozeleno more i predivne plaže, s jedne, te veličanstvenu Etnu, s druge strane. Grad su osnovali Grci u četvrtom vijeku p.n.e. tako da je i najvažnija znamenitost grada grčki teatar, koji zbog odlične akustike i fantastičnog pogleda na vulkan, te zaljev u podnožju, i dan-danas ugošćava najveće muzičke zvijezde.
Na uskim ulicama Taormine parking je dozvoljen samo automobilima s posebnim dozvolama, no to ne treba da vas brine jer automobil možete ostaviti niže na planini, a zatim besplatnim turističkim autobusima doći u sami centar grada. Iako je autobus besplatan, parking na kome ste ostavili auto je iznimno skup (3,5 eura po satu), tako da je "besplatna vožnja" uračunata u cijenu koju ćete platiti kada se oduševljeni vratite s Taormine.

Etna i strah od visine
Ono što morate posjetiti ukoliko ikada budete na Siciliji jeste Etna. Najveći vulkan u Evropi, visok 3.350 metara, zbog svojih čestih erupcija smatra se najaktivnijim vulkanom na svijetu. Zbog svoje visine i veličine dominira sjeveroistočnim dijelom otoka tako da je ugledate čim krenete od Messine ka jugu. Ja nisam baš neki planinar, jer imam strah od visine, pa mi i sama pomisao na 3.350 metara izaziva nesvjesticu. Ipak, i pored od straha neprospavane noći, tog jutra sam skupila svu svoju hrabrost i krenusmo put Etne. Nakon sat i po vožnje i bezbroj krivih smjerova, stigli smo serpentinastom cestom (u odličnom stanju) na visinu od oko 1.900 metara, gdje se nalazi veliki parking. Iako se još uz put vidi ohlađena lava, na ovoj visini se prvi put susrećete s davno ugaslim kraterima, kojih ima mnogo na okolnim obroncima. Odatle postoji žičara koja vas vodi na sljedeći nivo. Moram priznati da me na ovoj visini ona jutarnja hrabrost već poprilično popustila, ali me pogled na mnogobrojne porodice s djecom, koja su bez problema ulazila u žičaru ka 2.500 metara, uvjerio da i ja to mogu.
Žičara je, bez pretjerivanja, zaista bila strašna. Kad se nakon desetak minuta konačno zaustavila, sve drugo je bilo mačiji kašalj. Specijalno dizajnirani kamiončići voze na visinu od oko 3.000 metara, na kojoj izgleda kao da hodate po površini Mjeseca. Nigdje nema nikakvog rastinja i svuda okolo je ogromna površina izgorene zemlje. Tu možete obići nekoliko kratera koji se puše i kada im se približite osjećate jak miris sumpora. Također, tlo je vrelo, a na pojedinim mjestima puše se pukotine zemlje po kojoj hodate. Odvažni odatle idu na glavni krater pješke, no ja sam ipak odlučila da ne forsiram hrabrost, nego sjednem i sačekam muža koji toj pustolovini nije mogao odoljeti. Važan podatak jeste da zadovoljstvo penjanja na Etnu košta 48 eura po osobi. Ovo je zaista neponovljivo iskustvo i toplo ga preporučujem svima koji idu na Siciliju.
Ukoliko tražite tradicionalna ribarska sela, obala u podnožju Etne je pravo mjesto za vas. Pored predivnih plaža za svačiji ukus, od onih pješčanih do drvenih, izgrađenih kako bi premostili vulkanske stijene, tu ćete pojesti odličnu ribu i morske plodove ulovljene taj dan po vrlo pristojnoj cijeni. Također, taverne-pizzerie, koje nude svakojake pizze, špagete s ukusnim umacima te različite salate, neizostavan su ambijent Aci Castella i obližnjih mjesta. Iako su nakrcani turistima, uglavnom talijanskog porijekla, ovi gradići su zadržali šarm malih ribarskih mjesta. Iznenađenje je bilo to što tokom čitavog boravka na Siciliji nismo vidjeli ni čuli nikoga ko dolazi s našeg govornog područja, tako da zaista imate osjećaj da ste na odmoru.

Naša stvar
Na svom kružnom putu po Siciliji obišli smo nekada grčke a danas gradove koji svojom ljepotom fasciniraju, čak i na +35, Cataniu, Siracusu, Noto, Ragusu i Agrigento. Agrigento je smješten na obroncima iznad mora, dok je glavno obilježje grada, impresivan Valle dei Templi (Dolina hramova), bilo središte jednog od najvažnijih gradova staroga svijeta i najbolji primjer veličanstvenosti stare Grčke.
Naša sljedeća destinacija bila je Palermo, ali nismo mogli odoljeti a da ne svratimo u Corleone, gradić smješten u središtu zapadne Sicilije, poznat mnogima po imenu mafijaške obitelji iz Kuma. Sam grad vas neće impresionirati posebnom ljepotom, no osjećaj da ste u mjestu odakle su mnogi krenuli putem "naše stvari" (Cosa Nostra) ne ostavlja ravnodušnim. Stalno smo buljili u ljude očekujući bar neki trzaj, ili, ako bude kakve sreće, mafijaški obračun, ali, nažalost, ništa; ljudi u gradu su izgledali miroljubivo kao i bilo gdje drugo. Razočarani, krenusmo ka Palermu.
Palermo, kao glavni grad Sicilije, neobičan je i lijep, i definitivno ga treba posjetiti, no ne bih nikome savjetovala da boravi baš u njemu. Tu možete vidjeti nevjerovatne suprotnosti, predivne građevine, katedrale, trgove koji izgledaju impresivno, no, s druge strane, tako se loše održavaju da vam prosto bude žao. Grad je jako prljav, a iz uskih uličica po centru širi se vonj raspadajućih i vlažnih zgrada, te smeća koje je svuda oko vas. U centru imate mnogo malih restorana i kafića, ali kad vidite kakva je prljavština okolo, naprosto izgubite apetit.
Na sjevernom dijelu otoka najbolje je posjetiti Cefalu, grad u podnožju stijene, koji plijeni ljepotom, arhitekturom i kilometarskom plažom. No, ukoliko niste ljubitelji "masovnih plaža", preporučujem zaljev Castellamare, zapadno od Palerma, u kojem možete naći mnoštvo predivnih plaža i uvala na koje dolazite kozijim stazicama. Također, u blizini se nalazi i prekrasni srednjovjekovni grad Erice, koji, smješten na vrtoglavoj stijeni visine od oko 750 metara, ima nevjerovatan pogled na okolne zaljeve i Egadske otoke.

Hrana za sladokusce
Hrana na Siciliji je fantastična. Za 15 dana boravka nismo pojeli ništa što nije bilo savršenog ukusa. Tjestenina na desetine načina, salate, pizze nevjerovatnih okusa te riba i plodovi mora, uvijek friško ulovljeni i u ogromnim porcijama. Pored gelata, glavne sicilijanske poslastice, cassata i cannoli su jako popularni i spremaju se s ricottom, nusproizvodom sira, kao, uostalom, i mnoga druga slana i slatka jela na Siciliji. Koliko Sicilijanci vole slatko dokazuje i činjenica da pasticcerie-gelaterie možete naći na svakom koraku. Ipak, bez obzira na njihov broj, svaki od ovih objekata je prepun gostiju u bilo koje doba dana i noći. Kada smo tek stigli na otok, bili smo začuđeni što ljudi u tolikom broju posjećuju slastičarne, jer, zaboga, jesti toliko kolača i sladoleda nije dobro za zdravlje i liniju, no kad smo se navukli na popularni gelato, dobra linija je postala relativna stvar. Većina slastičara pravi svoj domaći sladoled, tako da zaista ne možete pojesti loš. Posebno preporučujem čokoladni sa čilijem.
Sicilijanci, kao i svi Talijani, voze ludo i bez pravila. Saobraćajni znaci se ne poštuju, pješaci mogu samo trkom preći na zelenom svjetlu, a i to uz povike nervoznih vozača kojima remete vožnju od 100 km na sat po samom središtu grada. Ipak, u životu nisam srela ljude koji su toliko ljubazni kao Sicilijanci. Naprimjer, ukoliko ih pitate za pravac, potrudit će se svim silama da vam objasne kako da tamo stignete, a vrlo često će vas i sami odvesti, čisto da se uvjere da niste promašili put.
U svakom slučaju, odmor na Siciliji preporučujem svima koji uživaju odmarajući se na nekonvencionalan način.

Ostale vijestiArhiva