Pleme Massai u nacionalnom parku Ngorongoro na sjeverozapadu Tanzanije jedno je od rijetkih dijelova tog velikog afričkog plemena koje ima samo sporadičan kontakt sa zapadnom civilizacijom. Geografska izolovanost im garantuje očuvanje autohtonog načina života, s izuzetkom katoličkih misionara koji ih uporno poku- šavaju pokrstiti.
Ngorongoro je jedno od najstarijih naseljenih dijelova planete. Različite vrste predaka homo sapiensa naseljavali su ovu pustahiju milionima godina. Najstariji tragovi ljudske DNK na- đeni su upravo na ovom području. Tako je bilo sve dok u osamnaestom vijeku ratnici plemena Massai nisu protjerali tadašnje stanovnike i postali suvereni gospodari savane. Najveći sačuvani vulkanski krater na svijetu, kaldera, nalazi se u njihovom komšiluku. Ogromni krater Ngorongoro je potpuno odsječen od ostatka svijeta i nastanjuju ga sve životinje koje smo mogli gledati u seriji Opstanak. Životinje ne mogu napustiti zatvoreni prostor kratera i već generacijama se razmnož avaju između sebe, bez dotoka svježe krvi, tako da dobar dio životinja pati od različitih genetskih poremećaja.

Bez anestezije
Biti Massai ratnik nije nimalo lako. Postoje dva nivoa inicijacije koje jedan Massai mora proći da bi postao punopravni član plemena. Prva inicijacija koincidira s ulaskom u pubertet i sastoji se od javnog obrezivanja pred čitavim plemenom. Bolnu operaciju izvodi lokalni jednonogi vrač tupom britvom – naravno, bez ikakve anestezije. Mlađahni Massai ne smije pustiti ni glasa za vrijeme operacije, inače riskira da bude izopć en iz plemena ili u najgorem slučaju da bude upamćen kao plačljivko, što bi bitno smanjilo njegove šanse za brak i distribuciju genetskog materijala.
Nakon uspješnog obrezivanja i terevenke koja slijedi, mladi Massi će napustiti dom i slijede- ćih pet godina živjeti sami sa svojim vršnjacima. Nakon toga slijedi završni ispit zrelosti: grupni lov na lava ili sličnu divlju zvjerku.
Massai žene također prolaze kroz bolni proces inicijacije koji koincidira s prvom menstruacijom i sastoji se od možda najkontroverznijeg kulturološkog zahvata prijetećeg naziva: “Female genital mutilation”. Postupak se sastoji od uklanjanja ključnih dijelova ženskog spolnog organa i uveliko smanjuje šanse za bilo kakvo uživanje u spolnom odnosu. Takva tradicija uporno se održava u zemljama kao što su Etiopija, Sudan, južni Egipat, Somalija, Indonezija, Filipini. Kod Massaija objašnjenje za ovakvo sakać enje je smanjivanje spolnog nagona kod žena i sprječavanje nimfomanije, bez obzira što su Massai strogo patrijarhalno društvo, u kojem su muškarci apsolutno skloni poligamiji. Neobrezana djevojka ne može se udati i vjerovatno će biti izopćena iz plemena.

Gomila djece
Obrezivanje djevojaka zakonom je zabranjeno u Tanzaniji, ali ga Massai redovno upražnjavaju. S obzirom na izoliranost plemena, strogi zakoni Tanzanije se baš i ne primjenjuju.
Massai žive u nastambama od osušene kravlje balege. Dominantni muškarac će u pravilu imati bar nekoliko žena i gomilu djece. Nekoliko takvih kuća su poredane u krug i čine doma- ćinstvo – boma. Unutar kruga nalazi se prostor za stoku. Iako stočari, Massai jedu meso samo u iznimnim slučajevima, kao što je obrezivanje. Potrebu za proteinima nadoknađuju tako što piju kravlju krv pomiješanu s mlijekom. Sama krv izaziva nagon za povraćanjem, ali kada se pomiješ a s mlijekom nastaje nešto nalik krvavoj sirutki.
Bome su raštrkane po savani i jedini način da se sazna da li neko planira obred obrezivanja jeste raspitivanje u jedinom granapu u krugu od sto kilometara u kojem se prodaje šećer. Naime, dio obreda uključuje i pijanku domaćim pićem od aloje vere. Korijen aloje potopi se u vodu i onda primitivnim procesom vrijenja nastaje alkoholno piće, a šećer ubrzava taj proces. Tako, ako se u granapu proda veća količina še- ćera, to može značiti samo jedno: fešta, obrezivanje dječaka i sakaćenje djevojčica.
Tragom šećera stigli smo do obitelji koja sprema ritual obrezivanja. Teško je odrediti starost Massaija, lica im zbog vjetra i suhog zraka brzo stare, ali zbog savršeno siromašne prehrane tijela im ostaju mladolika do duboke starosti. Tako, na pitanje koliko godina ima, domaćin odgovara: “Garant, sto godina.” Njegova tri sina i kćerka stasali su za inicijaciju i familija sprema gozbu od jarećeg mesa i ogromni kazan doma- ćeg alkohola.

Kako postati dobar insan
Po odavno uhodanom sistemu, djeci su obrijane glave i omotani plavi ogrtači. Noć prije rituala mušku djecu njihovi stariji rođaci maltretiraju drvenim štapovima i nesnosnom vikom, jer na taj način se u djetetu “budi zvijer” koja će mu pomoći da izdrži bolnu inicijaciju. Nekoliko jari- ća odvojeno je za gozbu i udavljeno – Massai ne kolju stoku nego guše i ne puštaju im krv prije pripreme obroka. Tradicionalno, muškarci ne smiju jesti meso pred ženama, tako da su me odveli u obližnji šumarak da me ugoste slabo pečenim jarećim mesom. Ostaci gozbe daju se ženama da spreme obrok za sebe i djecu.
Massai nemaju groblja, mrtvi se sahranjuju u blizini nastambe i umjesto spomenika posadi se posebna vrsta drveta. Ukoliko drvo naraste, znači da je pokojnik bio dobar čovjek za života, a ukoliko zakržlja i ne naraste, to znači da je bio loš insan.
Sam ritual obrezivanja dešava se u cik zore, ali prije toga morao sam dobiti saglasnost mjesnog poglavice da prisustvujem tajnom obredu. Uz slabu vatru iz ognjišta, poglavica me pitao za savjet: “Znate, mi imamo veliki problem: lavovi i leopardi nam pobiše stoku, pa kako se u vašoj zemlji borite s lavovima?” Onda sam mu objasnio kako kod nas nema lavova. Vidno iznena- đen, poglavica me pita: “Pa dobro, imaš li stoke?” Kad sam mu odgovorio da nemam stoke i da je fotoaparat sve što imam od pokretne imovine, poglavica se razniježio i pitao koliko imam godina. Na moj odgovor samo je slegnuo ramenima i rekao: “Ja sam imao dvadeset i jednu kada sam ubio prvog lava.”
Alkoholno piće koje su pravili je spremno i ritual može da počne. Problem je što se alkoholno vrijenje u kazanu nastavlja, i kako dan odmi- če, a temperatura raste, tako i procenat alkohola u kazanu raste. Do podne sam bio okružen gomilom znatiželjnih i super pijanih Massaija. Ritual traje jako kratko, ali vriska osakaćene trinaestogodiš nje djevojčice traje do duboko u noć.
Dan poslije obreda, dok Massai mahmuraju po livadi, zakrči moja radiostanica i javi da mali aviončić – pajper – dolazi po mene.

Ostale vijestiArhiva