Srebrenik se prvi put pominje u povelji Stjepana II Kotromanića od 15. februara 1333. godine, kojom on, kao bosanski Ban, Dubrovačkoj republici ustupa Ston i Rat, otvarajući trgovačke puteve Dubrovnika sa Bosnom. U to vrijeme Srebrenik je bio i prijestolnica srednjevjekovne Bosne kojom su vladali Kotromanići, utemeljivši njene najprostranije granice. Bosna se tada prostirala od Save na sjeveru, Zadra i Knina na zapadu i Herceg Novog na jugoistoku. Ugarski kralj Matija Korvin u oktobru 1464. prodire sa vojskom u sjeveroistočnu Bosnu i zauzima Srebrenik. Od osvojenih krajeva formira Srebreničku banovinu, koju uređuje po strogim vojničkim principima. O zauzimanju Srebrenika od strane Osmanlija postoje dvije historijske verzije. Prema prvoj Srebrenik je osvojen 1512. godine, zajedno sa Teočakom, dok druga verzija kaže da je 1521. godine bosanski sandžak-beg Feriz-beg zauzeo Srebrenik, Sokol i Tešanj. Nema pouzdanih podataka o tome kada je sagrađena srebrenička tvrđava, ali je sigurno da su je sagradili Mađari tokom vladavine u Bosni. Dograđivale su je Osmanlije, o čemu svjedoči džamija koja je naknadno dograđena za potrebe turskih askera. Novo istorijsko buđenje Srebrenik doživljava u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Gradnja pruge Brčko – Banovići i putne dionice Županja (Hrvatska) – Sarajevo – Opuzen (Hrvatska) iznova oživljava Srebrenik. Građani Srebrenika, nakon Drugog svjetskog rata, vlastitim naporima grade potpuno novi grad sa osam osnovnih škola, obdaništem, Srednjoškolskim centarom, Domom zdravlja, Domom kulture sa bibliotekom, kinom i galerijom. Narodno predanje o osmanlijskom zauzimanju Srebrenika kaže kako je osmanlijska vojska bila brojčano nadmoćnija, a branitelji Srebrenika su u toku noći napustili grad, potkovavši konje naopako da bi prikrili tragove svog povlačenja. Zbog tragova kopita Osmanlije su mislili da je gradu stigla pomoć i dugo su oklijevali u pokušaju zauzimanja.

Ostale vijestiArhiva