Naručioc izgradnje se ppouzdano ne zna, ali obzirom da su se o njoj desetljećima brinuli članovi porodice Uzeirbegović, nije isključeno da ju je neko od njih i sagradio. Zadnji član porodice Uzeirbegovića, koji je ovu kulu popravljao, bila je Vasvi-hanuma, supruga Mustajbega Uzeirbegovića, rođena Osmanbegović. Po njenoj oporuci njen muž Mustaj-beg i bratić Osman-beg Osmanbegović su kupili 1923. godine u Zagrebu na sajmu zvona za sahat-kule u Maglaju i Gradačcu.
U horizontalnom presjeku kula je kvadrat sa stranicama od 3,07 metara. Visina sahat-kule je 17,10 metara (stražnja strana je 14,77 metara). U centralnom vertikalnom dijelu se nalaze tri prosjeka koja propuštaju svjetlost u unutrašnji dio objekta te osvjetljavaju stepenište. Prosjeci su postavljeni na središnjoj osi prozora koji je oko 50 centimetara širok i zasvođen lûkom. Sahat-kula je relativno dobro očuvana mada satni mehanizam danas nije u ispravnom stanju. U drugoj polovini 20. vijeka o satu se brinuo maglajski sahadžija Mahmud Đonlija. Pedesetih godina prošlog vijeka samo pet sahat-kula je imalo satne mehanizme u ispravnom stanju i to u Sarajevu, Pruscu, Foči, Maglaju i Tešnju. Prve dvije pokazuju vrijeme a la turca, a ostale idu po srednjoevropskom vremenu.

Ostale vijestiArhiva