Nisu rijetki znanstvenici koji vjeruju da bi nepovoljne klimatske promjene i globalno zagrijavanje atmosfere moglo biti usporeno, pa i zaustavljeno samo smanjivanjem ispuštanja ugljendioksida u atsmoferu. Detaljnije o projektu koji se bavi upravo takvim mogućnostima u prilogu novinara Glasa Amerike Paula Siscoa.
Gotovo svi znanstveni se slažu u ocjeni da je problem nepovoljnih klimatskih promjena izuzetno velik, a mnogo je manje onih koji, s optimizmom, smatraju i da je rješiv. Jedan od tih optimista je i profesor univerziteta Princeton Michael Oppenheimer.
- Prvo, nema čarobnog štapića, nema tehnologije kojom bi problem bio riješen. Drugo, mnogo je malih koraka koji mogu biti složeni u jedan krupni.
Profesor Opeenheimer je član Medjunarodne komisije Ujedinjenih nacija za klimatske promjene, uz bivšeg američkog potpredsjednika Al Gora, dobitnika ovogodišnje Nobelove nagrade za mir. On je i član zajedničkog projektnog tima univerziteta Princeton, kompanije British Petroleum i američkog proizvodjača automobila Ford. U okviru projekta o smanjivanju ugljendioksida u atmosferi razvijen je koncept o nužnim probojima u stabiliziranju stanja prirodnog okruženja. Svaki od tih proboja zapravo je specifičan način na koji bi ispuštanje uglendioksida moglo biti smanjeno za jednu milijardu tona godišnje.
Primjera radi, jedan je proboj udvostručavanje efikasnosti sagorijevanja goriva u automobilskim motorima. Drugi proboj bio bi ostvaren instaliranjem 50 puta više elektro-vjetrenjača, nego što ih ima sada, da rade umjesto postojećih elektrana na ugalj. Konverzijom hiljadu i 400 elektrana na ugalj u termoelektrane na mnogo čišći, prirodni plin takodjer može biti jedan od proboja, odnosno dodatnih milijardu tona ugljendioksida godišnje manje u zraku.
Znanstvenici su definirali 15 takvih proboja. Ostvarenjem bilo kojih sedam, u narednih četrdesetak godina ispuštanje uglendioksida moglo bi biti usporeno i zadržano na sadašnjem nivou.

Oppenheimer:
Mali, dječiji korak danas, veći sutra, mnogo veći za 20, 30 godina i mi bismo mogli biti na putu stabiliziranja klime na zemlji.
Ti koraci, ili proboji, podrazumijevaju i veće oslanjanje na nuklernu energiju, produktivniju poljoprivredu, korištenje čišćih tehnologija, pozitivan zaokret u sadašnjem uništavanju šuma, akumuliranje, kompresovanje i skladištenje ugljendioksida pod zemljom.
Profesor Openheimer i njegove kolege, saradnici na spomenutom projektu su svjesni da su proboji na smanjivanju ugljendioksida u atmosferi teški i složeni, ali su, ubijedjeni i da su, ostvarljivi. Dobitnici ovogodišnje Nobelove nagrade za mir upozoravaju da će, što svijet bude više čekao, posljedice bivati sve teže i teže a rješenja skuplja i skuplja.

Ostale vijestiArhiva