Možda sa kompjuterom kojeg napravite isključivo za poslove reprodukcije multimedije nikada nećete doći u situaciju da neki sadržaj ne možete prikazati i možda ćete ga moći potpuno prilagoditi svojim navikama i stilu života, ali on nikada neće biti tako jednostavan za korištenje kao usko specijalizirani samostalni media player. Ovakvi uređaji postoje odavno, ali su do sada uglavnom bili daleko od ideala, ne samo po cijeni, nego i po nesavršenom interfejsu ili još gore, nepotpunoj podršci za digitalne formate.
Situacija se promijenila “preko noći“, najviše zahvaljujući pojavi čitave serije Sigma media procesora koji su donijeli potrebnu svestranost u podršci za najkorištenije video i audio codece današnjice (čitaj: one najpopularnije na Internetu) i brzo postali temelj mnogih današnjih uspješnih playera, poput AzBoxa, Popcorn Moviea, pa na kraju krajeva i WD-ovih playera. Uređaji sa Sigma procesorima su propupali kao jagorčevina u proljeće.
Prvi WD TV player, kojeg smo recenzirali u broju 135, stranica 42, iznenadio nas je malim dimenzijama, te je zamišljen kao “automat“ kojeg umjesto žetonima hranite multimedijalnim sadržajima na USB diskovima i stickovima. Još tada se pokazao talentovanim mališom za multimediju u dnevnoj sobi, bez potrebe za prodajom rodbine, dijelova tijela i sličnih nepopularnih poteza za brzu zaradu. I tada je to bio, a i ostao je, jedan od najjeftinijih uređaja ove vrste. Ali, kao “cliffhanger“ situacija na kraju akcionih filmova iz koje je očito da će uslijediti nastavak, WD je ostavio par stvari nedorečenim. To be continued. Najveća zamjerka WD TV-u bio je izostanak mrežne podrške u bilo kojem obliku, kroz koju bi se još uživio u ulogu centra multimedije, pristupajući sadržajima razbacanim po kućnim kompjuterima i sistemima pohrane (možda zvuči prenapredno za naše uslove, ali sve je veći broj kućanstava sa više od jednog kompjutera, a i NAS-ovi postaju sve zastupljeniji sa padom cijena).
Stvar su pokušali ispraviti napredni korisnici diljem Interneta, jer je niska cijena i poprilična svestranost brzo stvorila veliku zajednicu online korisnika WD TV-a. Pojavile su se dvije verzije custom firmewarea koje su donijele mogućnost korištenja NAS-ova i ugradnju WiFi mrežne kartice, oboje preko USB priključka. Ali, nisu svi spremni rizikovati sa neprovjerenim softverom. I zato, par mjeseci kasnije. WD TV Live ispravlja najočitiju manu svog prethodnika, i ne samo da donosi mrežni Ethernet priključak, nego i podršku za USB WiFi adaptere nekolicine proizvođača, čiju listu možete pronaći na linku na kraju teksta (uređaj je uredno prepoznao TrendNet TEW-645UB adapter), tako da je uklapanje u kućnu mrežu stvar obezbjeđivanja konekcije na router na jedan od dva načina (pri čemu je mreža žicom ipak jednostavnija i pouzdanija). Fizički format je zadržan i iako se poklapa sa našom vizijom multimedijalnog centra koji ne treba da štrči smješten pored ili ispod TV-a, možda je WD malo pretjerao sa minijaturizacijom. Priključci su nazad toliko stiješnjeni, da će se WD TV Live pretvoriti u buket kablova kada se iskoriste svi (USB mrežnu kartu će biti posebno teško priključiti nazad bez “produžnog”), a i sami USB priključi su “razbacani” nazad i na boku, mada bi bilo logičnije i zgodnije da su ako ne oba, onda barem jedan, na prednjoj strani. Male dimenzije ne pogoduju ni hlađenju, pa iako nismo iskusili probleme zbog pregrijavanja, treba ostaviti dovoljno prostora oko uređaja, jer se posebno donja strana dosta grije. Ne zaboravite zalijepiti i stopice isporučene u kutiji, kako biste ga odigli od podloge. Govoreći o priključcima, WD TV Live je u odnosu na prethodnika dobio komponentni video izlaz, koji je kvalitetniji od kompozitnog, no ako već investirate u ovaj uređaj, prirodno je koristiti ga sa HDMI-jem. Tim prije upada u oči izostavljanje HDMI priključka u paketu, što je nepotrebna štednja WD-a s obzirom da danas isti na Istoku ne košta ni par dolara. Također, ni optički audio kabl se ne isporučuje. Ugrađeni softver se nije puno promijenio. Vizuelni križanac Microsoft Media Center aplikacije i Sony Crossbar interfejsa sa PlayStationa 3 bi tu i tamo mogao biti dorađen, ali dobro služi svrsi. Dovoljno je intuitivan da se može koristiti bez puno dumanja o tome šta koja opcija znači. Naprednijim korisnicima će možda zasmetati što je količina podešavanja vrlo mala, ali to je jedini način da se zadrži jednostavnost. U ovoj verziji je uveden novi način pregleda video sadržaja u obliku liste sa preview prozorom, što je daleko bolje od uvećanih ikona foldera ili proste liste, te su dodani moduli za podešavanje mreže i vrlo jednostavan File Manager, koji će ipak dozvoliti da neki sadržaj sa, recimo, USB diska, prebacite na neku mrežnu lokaciju i obrnuto. Ipak, računajte da se sve radi jednostavnim i malenim daljinskim upravljačem, što ograničava slobodu.
WD nije mogao ostati slijep na Internet sadržaje, pa su uvedeni moduli za pristup neizbježnom YouTubeu, te druga dva kod nas manje poznata servisa – 365.com i Pandora Internet radio koncentratore. Jednostavni su, ali svrsishodni, pa ako imate Internet prometa za potrošiti, WD TV Live će ponuditi zgodno integrisano rješenje da to uradite preko TV-a i s daljinskim. Kada se koristi HDMI priključak, prikaz sadržaja je zaista odličan, kako smo i navikli od Sigma procesora – kada obezbijedite kvalitetan HD sadržaj, video će prosto obilovati detaljima i posebno zadiviti oštrinom i bojama, no ništa manje efektni nisu ni sadržaji u standardnoj rezoluciji, iako uz očekivano manje vizuelne kompleksnosti. Ipak, skaliranje je više nego dobro, pa ni loš DivX neće izgledati razmrljano i negledljivo ni na većem TV-u. Spomenuli smo manjak kontrole – podržana su samo dva formata prikaza sadržaja (standardni i widescreen), pa ćete na nekim sadržajima biti prisiljeni gledati crne trake, jer je ponuđeno zumiranje glupavo i odsijeca dijelove slike. Manjak osjećaja za ne-američka tržišta osjeti se kroz potrebu da fajl sa titlovima ima isti naziv kao i naziv video fajla, iako se nalaze u istom folderu, a bilo bi zgodno da uređaj pamti ne samo lokaciju do koje je došao sa prikazom, nego i izabrani titl, pa kada nastavite gledati neki film, da se ne mora ponovo uključivati titl. Manja frustracija je što uređaj ne pamti ni zadnji korišteni način browsanja sadržaja, kojeg je potrebno svaki put iznova birati. Ponekad ćete morati premotavati sadržaje u nekoliko brzina naprijed ili nazad, a nakon kritika zajednice, uveden je veći 10-minutni skok dok je ovo premotavanje aktivno. Zavisno od vrste fajla, ponekad uređaj neće odmah reagovati na zaustavljanje premotavanja, nego će mu trebati neko vrijeme da “provari” komandu, što je posljedica kompleksnosti nekih codeca, a naučili smo na slične zastoje i kod drugih uređaja. Iako za vrijeme testiranja nismo naišli na fajl kojeg WD TV Live nije mogao reprodukovati (uključujući visokokvalitetne MKV HD sadržaje sa Dolby Digital, AAC i DTS zvukom), treba znati da problematični mogu biti upravo audio sadržaji u nekim MKV fajlovima, što je moguće riješiti jedino prosljeđivanjem audio streama digitalno do vanjskog pojačala (podržani su Dolby Digital i DTS 2.0 passthrough) koji će dekodirati zvuk. Uređaj smo tako i testirali, što je ujedno i poželjno okruženje, ako ste iole ozbiljni spram multimedije. Filmovi su sigurno primarni razlog kupovine WD TV Live, no uređaj pristojno odrađuje i reprodukciju muzike, sa USB diskova ili iz mreže. Pri tom, slike unutar foldera se koriste za identifikaciju albuma prilikom pretrage i reprodukcije, pa ako imate uredan katalog, sve će još biti i ušminkano. Prikaz slika je tek upotrebljiv, a zavisno od veličina fajlova, moguće je da će nekima biti spor. Moguće je podesiti brzinu slideshowa i izabrati jedan od nekolicine efekata prelaza.
Sa podrškom za mrežu, WD TV Live je postao puno moćniji, jer mu sadržaje nije potrebno servirati na USB stick pladnju, nego je dovoljno browsati kroz mrežu do NAS-a ili kompjutera na kojim su sadržajni pohranjeni. WD savjetuje korištenje 802.11n bežične mreže u slučaju streamanja HD sadržaja sa drugih kompjutera u mreži, ali mi nismo imali problema sa nekoliko HD filmova na 802.11g mreži (mada su router i klijenti bili unutar iste sobe). Osim klasičnih Windows share diskova, podržan je pristup i Media Serverima. Već je i originalni WD TV bio više nego pristojan multimedijalni centar, WD TV Live samo upotpunjuje dobar koncept. Ruku na srce, ako se vaše uživanje u multimediji svodi na “finger food” USB sadržaje, ne isplati se ulagati u Live, ali ako imate bilo kakvu kolekciju filmova ili muzike, kućni NAS uređaj ili plan da ga nabavite, sa WD TV Liveom možete biti još lijeniji, jer će umjesto šetanja okolo sve biti nadohvat daljinskog.

Ostale vijestiArhiva