Slobodno vreme
Turistički vodič
Noći u Gradu svetlosti
04.03.2007. 12:00
Izvor: Politika
Noći u Gradu svetlosti
Svake godine francusku prestonicu poseti više od 15 miliona turista, zadrže se, u proseku, svega tri dana i, pri tome, kreću u radijusu od svega deset kilometara, ali je i to dovoljno da se razbiju predrasude o skupom gradu negostoljubivih Parižana
Naravno da nismo propustili crveni kvart Pigal, mada ovo mesto deluje isprazno i komercijalno, kao deo globalističke seks industrije. Ovakav, ne bi mogao da bude inspiracija čuvenom Henriju Mileru. Razočarani, strmim stepenicama penjemo se ka boemskom Monmartru. Doživljavamo prosvećenje, ali i podležemo šarmu umetnika sumnjivog talenta, koji će nas ovekovečiti na ovom čuvenom umetničkom mestu.

Stižemo do platoa ispred snežnobele bazilike Sakre Ker, odakle posmatramo panoramu grada pri zalasku sunca. Sa krova crkve nemo nas posmatraju zastrašujuće nemani otvorenih čeljusti, dok se na stepenicama ispred crkve razleže muzika, a masa turista uživa ispijajući vino i glasno se smejući.

Nove pariske atrakcije inspirisane su delom Dena Brauna. Crkva Sen Silpis nalazi se na trgu, na koji iz svog stana gleda Katrin Denev. Istorija ove crkve prilično je interesantna. Sagrađena je na temeljima egipatskog hrama posvećenog boginji Izidi. U njoj su kršteni Bodler i Markiz de Sad, ovde se venčao Viktor Igo, a mesto je gde se okupljaju pripadnici tajnih društava. U sivom granitnom podu presijavala se tanka bakarna traka sa graduiranim oznakama, paganski astronomski uređaj, nazvan ružina linija; ruža vetrova i nulti meridijan do 1888. godine. Prateći nit stigli smo do objekta koji ovde nismo očekivali, egipatskog obeliska. Obilazeći Pariz pronašli smo mnogobrojne egipatske simbole. Pokojnog Fransoa Miterana nazivali su Sfingom. Njegov doprinos izgledu grada je nemerljiv, zaista faraonski.

Parižani nisu negostoljubivi, kako se uobičajeno tvrdi, već su svesni svoje tradicije, posebnosti i vrednosti koje poseduju. Saslušaće vas i odgovoriti vam na engleskom, ali ako im se obratite na francuskom, sva vrata su vam širom otvorena. Videćete, takođe, da stanovnici Pariza pripadaju raznim etničkim grupama, svim rasama, a da opet vlada tolerancija i preplitanje kulturnih vrednosti, koje su, dodatno, oplemenile i obogatile kulturnu i turističku ponudu grada.

Još jedna predrasuda jeste – da je Pariz skup grad. Lično iskustvo mi govori da u svakom gradu možete naći smeštaj, restorane, hranu i ostale sadržaje u skladu sa dubinom džepa. Na primer, kompletna večera na Monmartru uz piće i muziku koštala nas je 15 evra; u prodavnicama smo čuvene sireve našli za oko dva do tri evra, a vino već po ceni od 1,5 evro. Moguće je da će negde „garsoni” pokušati skuplje da vam naplate vino, računajući da ste podlegli šarmu francuske prestonice, a na vama je da odlučite da li ćete im to dopustiti ili ne. Zato će vas zadiviti „Galerija Lafajet” iz 1906. godine sa kupolom od šarenog stakla i ekskluzivnim prodavnicama, a za kupovinu vam na usluzi stoje i robne kuće za plići džep „Tati”.

Ako ste avanturističkog duha spustite se u katakombe oivičene staklom, gde se nalaze kosti prastanovnika francuske metropole. Parisko podzemlje ima 300 kilometara hodnika i galerija. Muzej nauke i tehnike svojevrsni je omaž masoneriji. Pronađite Bulevar srpskog kralja Petra I i spomenik posvećen njemu. Obiđite umetnički nastrojeni Monparnas i sa zgrade visoke 196 metara, sa 56. sprata posmatrajte grad i utvrdite zašto je dobio ime „Grad svetlosti”. Pripazite da ne prođete kao Pepeljuga, jer se u jedan sat po ponoći gase svetla na javnim zdanjima. Ako vam ni to nije dosta, tu je Muzej erotike sa više od dve hiljade eksponata, te smelo prošetajte kroz istoriju ljubavnih igara i umeća.

Osvanuli smo na groblju Perl Lašez, privremeno, naravno. Na ulazu smo uzeli besplatnu mapu i krenuli u potragu ka mestima gde leže Balzak, Marsel Prust, Frederik Šopen, Edit Pjaf, Sara Bernard, i mnogi drugi velikani. Ipak, najveći publicitet doživelo je 1971. godine kada je frontmen grupe „Dorsi” Džim Morison ovde pronašao večni mir. Njegov grob je nažalost ograđen i nedostupan, verovatno zbog nedoličnog ponašanja njegovih najvatrenijih obožavalaca.

Na kraju logičan završetak naše kratkotrajne francuske avanture, poseta jednom od pariskih kabarea. Od bogate ponude „Mulen ruža”, „Lida”, „Krejzi horsa” izbor je pao na tradicionalni „Foli Beržer” možda i zbog toga što su upravo pripremili novu predstavu sa originalnim francuskim kankanom.

U metro stanici žandari sa dresiranim psima, ali i saksofonista u vozu, slika koja mi se uvek motala po glavi dok sam maštao o Parizu. Želje se ostvaruju onima koji veruju u svoje snove. Rodila se strasna ljubav na prvi pogled, ali za sva vremena.