Slobodno vreme
Turistički vodič
Venecija je grad zaljubljenih
23.08.2007. 12:00
Izvor: B92
Venecija je grad zaljubljenih
Venecija je grad zaljubljenih, pesnika, slikara, vajara, velikih ljubavnika i bonvivana. Bilo da ste je posetili samo jednom ili više puta, uvek na vas ostavlja utisak začaranog mesta, kao da je replika nekog filmskog studija, kome ćete se rado vraćati.
Posebnu notu njenoj jedinstvenosti daje karneval koji se održava u kontinuitetu svakog februara od 1979. godine. Prvi put se karneval spominje 1268. godine, kada je normalna pojava bila da se maskirani građani šetaju ulicama Venecije, svako sa svojim razlogom, neki da prikriju preljube, drugi da izbegnu plaćanje dugova, treći da se poistovete sa višom klasom barem na kratko. Međutim zakoni postaju dosta strožiji tokom 14. i 15.veka , te se maske dozvoljavaju samo tokom karnevala, a 1458. godine donosi se dekret kojim se posebno reguliše zabrana prerušavanja muškaraca u žene, jer je to bila široko zastupljena pojava . Veće desetorice odlučuje 1608. godine da maske dozvoli kako na karnevalu, tako i na zvaničnim balovima pod maskama, na kojima se danas cena učešća kreće oko 500 eura, tzv. Dodge bal, gde sa kupovinom karte pomažete organizaciji Save Venice da bolje sačuva ovaj italijanski dragulj.
Karneval počinje sa šetnjom 7 devojaka na ostrvu Pietro di Castello, kao znak sećanja na njihovu otmicu od strane pirata , a zatim se nastavlja svakodnevnim promenadama maskiranih žitelja i turista sve do poslednjeg dana sa završnom povorkom, zvanom La Mascherata na trgu sv. Marka. Ovogodišnji karneval bio je posvećen Karlu Goldoniju, dramaturgu iz 18. veka, a nagradu za najbolji kostim dobila je Nemica Tanja Šulc , koja se prerušila u leteći balon. Inače, zadovoljstvo šepurenja kanalima, trgovima i ulicama u iznajmljenim kostimima košta od 150 do 300 eura. Maske se prodaju na svakom koraku, možete kupiti baute, koje vam pokrivaju samo gornji deo lica, zatim morete napravljene obično od crnog somota i namenjene ženama, kao i larve ili volte koje su obično ovalne, bele i kombinovane sa ogrtačima.
Prave venecijanske maske prave majstori maschereri na način poznat vekovima i zaštićen statutom iz 1436. godine. Obično proces pravljenja maske ide prvo izlivanjem gipsa na kalup koji je napuderisan, onda se na gips stavi flis papir, još jedan sloj gipsa, tanka žica koja sprečava krunjenje maske i poslednji sloj gipsa. Kada se maska osuši, onda se dekoriše ili dodaje topljena guma, na koju se posle kuvanja dodaje koža i drugi materijali. Bilo da su male, velike, sa kožom, krznom, perjem, vrpcama, ručno oslikane , sa puno ili malo detalja, jednostavno su neodoljiv i neizbežan suvenir.
Svakako će te se kući vratiti puni divnih uspomena sakupljenih po trgovima sv. Marka, Marije Formoze, Jovana i Pavla, Margarite, ispunjeni sećanjima na romantičnu vožnju gondolom po Grand kanalu, brodom do fabrike Murano stakla ili poljubaca razmenjenih na mostu Rialto. Iako se kaže da svi putevi vode u Rim, neka Venecija bude obavezno mesto koje ćete posetiti na putu do glavnog grada.