Slobodno vreme
Zdravlje
Aromaterapija
23.08.2007. 12:00
Izvor: B92
Aromaterapija
Istorija upotrebe aromatičnog bilja seže u daleku prošlost, pre mnogo vekova i civilizacija. Biljke su igrale važnu ulogu u mnogim kulturama prilikom lečenja različitih vrsta bolesti, a cvetni mirisi korišćeni su za oplemenjivanje duha i tela, za privlačenje partnera i uspostavljanje psihofizičke ravnoteže.
Stari Egipćani su bili majstori masaže i stručnjaci za negu kože. Kraljici Kleopatri je aromaterapija bila najdraži način nege tela i duha. Kasnije, stari Grci i Rimljani takođe koriste biljke i njihova lekovita i mirisna svojstva u masaži, pri lečenju i u kozmetici. Arapske civilizacije u staro doba usavršavaju metodu destilacije biljnih ekstrakata i izrađuju recepture za proizvodnju mirisnih ulja. U istočnim civilizacijama terapija biljkama koristila se paralelno s akupunkturom. U srednjovekovnoj Evropi biljke su korišćene za prekrivanje podova u svrhu oplemenjivanja prostora i sprečavanja širenja zaraznih bolesti. Iako umeće aromatrapije seže u daleku prošlost, sam termin "aromaterapija" ustanovljen je u Francuskoj 1928. godine, kada je poznati hemičar Gattefosse otkrio lekovitost eteričnog ulja lavande uronivši u njega svoje hemikalijama opečene ruke. Gattefosse je sa oduševljenjem shvatio da su opekotine puno brže i bezbolnije zarasle nego obično. To ga je podstaklo na dublje istraživanje, što je rezultiralo rođenjem pojma "aromaterapija".
Pojam aromaterapija označava kontrolisano korišćenje eteričnih ulja, kako bi se uravnotežilo i unapredilo zdravlje tela, uma i duha. Aromaterapija svakom čoveku pruža mogućnost da na potpuno prirodan, neškodljiv način, koristi ekstrakte biljaka kojima će održati psihofizičku ravnotežu, ojačati imuno-sistem, osloboditi svoje telo napetosti, uravnotežiti i smiriti svoje emocije. Relaksacija duha i tela, odnosno sklad psihičkog i fizičkog, ciljevi su koje danas postavlja sebi gotovo svaki čovek kod kojeg se probudila svest o neophodnosti zdravijeg i lepšeg izgleda.
U svetu postoje dva modela aromaterapije – francuski i engleski model. Francuski model aromaterapije je integrisan u medicinu, što znači da se aromaterapijom bave isključivo lekari. Francuski model podrazumeva i oralno uzimanje eteričnih ulja. Engleski model, za razliku od francuskog, isključuje oralnu primenu eteričnih ulja. Ulja se koriste nanošenjem na kožu i inhalacijom, u svrhu smanjivanja stresa, olakšavanja tegoba izazvanih stresom, prevencije bolesti, kao i za negu i ulepšavanje tela. Prema engleskom modelu, za aromaterapeutsku praksu nije potrebno imati medicinsko obrazovanje.

Šta su to eterična ulja?
Eterična ulja su esencija moći biljaka, i božanski miris je tek jedan od njihovih kvaliteta. Ona su kompleksne materije pune energije koje su u biljkama zastupljene u vrlo malim količinama. Nalaze se u žlezdama biljke, venama, vrećicama i žlezdanim dlačicama i predstavljaju samu srž biljke, njenu “dušu”. Mada se zovu "ulja", radi se o potpuno nemasnim, lako isparljivim ekstraktima iz aromatičnih biljaka.
Za dobijanje ulja koriste se sledeći delovi biljke: cvetovi, listovi, stabljike, trava, drveni delovi, kore, korenje, biljne smole, lukovice, semenje i plodovi.

Načini dobijanja eteričnih ulja.
Destilacija – najstariji i najčešći oblik dobijanja eteričnih ulja, gde vodena para prolaskom kroz biljni materijal izvlači i prenosi komponente eteričnih ulja. Smesa se zatim hladi i kao rezultat dobijamo aromatičnu vodicu (hidrolat,) na čijoj površini se skuplja eterično ulje.
Hladno presovanje - koristi se najčešće za dobijanje eteričnih ulja iz kore citrusnog voća.
"Enfleurage" metoda ekstrakcije ulja - često se koristila u industriji parfema kako bi se izolovala eterična ulja i mirisi ruže i jasmina. Princip je da se biljni materijal uroni u biljnu ili životinjsku mast i ostavi da stoji. Mirisne supstance izdvajaju se zatim iz masti pomoću određenih rastvarača. Zbog složenosti procesa, ovaj princip se danas koristi još samo na jugu Francuske, za dobijanje ulja jasmina, cvetova pomorandže I tuberose.
Ekstrakcija pomoću hladnih rastvarača - eterična ulja se ovom metodom ekstrakuju pomoću organskih rastvarača , najčeće petrol-eter. Ipak, ova ulja se radije ne koriste u aromaterapiji, jer često sadrže ostatke rastvarača i druge supstance koje mogu izazvati reakcije na koži, posebno kod preosetljivih osoba.
Ekstrakcija pomoću tečnog ugljen-dioksida - u ovoj metodi umesto vodene pare koristi se ugljen-dioksid pod visokim pritiskom, kako bi se izdvojila eterična ulja.
Fitonički proces - najnovija metoda ekstrakcije eteričnih ulja upotrebom posebnih novih rastvarača koji se nazivaju fitosoli. Hemijske analize pokazuju da se ulja dobijena fitoničkim procesom ipak razlikuju od ostalih eteričnih ulja.
Metoda i tehnologija dobijanja ulja zavisi naravno od vrste ulja, ali i namene za koju se to ulje koristi. Sastav i kvalitet ulja može varirati u zavisnosti od podneblja i tla na kojem je rasla biljka, kao i od genetičkog materijala varijeteta biljke.

Podela eteričnih ulja
Prema isparljivosti, delimo ih u tri grupe koje zovemo gornja, srednja i donja nota.
Gornju notu čine eukaliptus i citrusna ulja, koja brzo isparavaju, podstiču koncentraciju i osvežavaju, odlično neguju masnu kožu. Njihov miris je svež, lepršav i stimulativan. Tu spadaju: mandarina, pomorandža, limun, grejpfrut, bergamot.
Srednja nota slabije isparava od gornje, miris joj je trajniji. Nju čine cvetni mirisi, koji su najomiljeniji, a deluju na duševna i emocionalna stanja. Uravnotežuju rad nervnog sistema, takođe utiču na lučenje pojedinih sekreta u koži, i na taj način neguju i suvu i masnu kožu. Toj grupi pripada ulje ruže, jasmina, nerolija, ylang-ylanga, geranijuma, potom većina mediteranskih eteričnih ulja: menta, ruzmarin, žalfija, lavanda, melisa, čajevac, timijan.
Donja nota najsporije isparava, miris je drvenast, dubok, umirujući. Drvenasti ili smolasti mirisi deluju na organski i hormonski sklop u telu, stabilizuju našu psihu, vraćaju nas u stvarnost. Poboljšavaju krvotok u tkivima, regenerešu ćelije i jačaju imuno-sistem. Ovoj skupini pripadaju eterična ulja dobijena iz drveta, odnosno smole. Neka od ulja donje note su bor, jela, kleka, čempres, kedar, cimet, klinčić, đumbir, pačuli, sandal.
Prilikom mešanja eteričnih ulja pazimo da u mešavini budu zastupljena ulja iz svake skupine. Srednja nota povezuje gornju i donju, a eterična ulja iz donje note usporavaju isparljivost eteričnih ulja gornje note. Ova podela je posebno važna prilikom kreiranja parfema. Mešanjem 3 do 5 ulja dolazi do sinergijskog delovanja (ulja međusobno pojačavaju i podstiču svoja delovanja), dok mešanjem više od 5 ulja dolazi do antagonističkog elovanja (ulja međusobno neutralizuju ili umanjuju svoja delovanja).

Primena eteričnih ulja
Eterična ulja i aromaterapija mogu biti vredna pomoć u vašem stvaranju zdravog života i brige za lepotu. Najčešće ih primenjujemo u mirisnim lampama ili masažama. Osim toga, mogu se primeniti i u toplim kupkama, kompresama, za inhalaciju (suvu ili mokru) ili kao dodatak kozmetici. Zbog svog hemijskog sastava, eterična ulja moraju uvek biti razređena u nekom mediju (biljno ulje, morska so, med...) kako ne bi isušila kožu ili nadražila sluzokožu. Udeo ukupnih eteričnih ulja ne bi smeo prelaziti 3%, što je otprilike na 10ml baznog ulja najviše 3 do 5 kapi eteričnog ulja.
Prirodna eterična ulja izuzetno dobro deluju pri masaži tela i lica. Kontakt ulja sa završecima nerava u koži izaziva trenutnu reakciju nervnog sistema, čiji je rezultat opuštanje. Moć eteričnih ulja da prodiru u kožu je izuzetna. Ona najpre prodiru u masne delove kože, potom sve dublje i, na kraju, dospevaju u krvotok. Vreme koje je potrebno da budu apsorbovana kreće se od 20 do 70 minuta.
Prirodna eterična ulja odličan su dodatak ličnoj kozmetici. Sa svega nekoliko kapi možete oplemeniti svoje šampone, kreme i losione. Uz malo znanja i pravilnim kombinovanjem eteričnih i biljnih ulja, možete potpuno zameniti industrijsku kozmetiku prirodnom, neškodljivom i daleko efikasnijom alternativom. Bićete iznenađeni rezultatom!

Metode provere kvaliteta eteričnih ulja
Prirodna eterična ulja prepoznaju se po izuzetno snažnom i "punom" mirisu. Zbog složenog hemijskog sastava, nemoguće ih je u potpunosti falsifikovati. U prodaji ima mnogo sintetičkih ulja, koja su daleko jeftinija od izvornih prirodnih ulja, i ona se mogu koristiti u parfimerijskoj industriji ili u mirisnim lampama, ali njihova upotreba u aromaterapiji potpuno je neprihvatljiva, jer nemaju životnu energiju, nemaju nikakav uticaj na organizam, a propratni efekti su loši.
Ulja se podvrgavaju raznim analizama jer, da bi se koristila u terapeutske svrhe, moraju biti potpuno prirodna i čista. Najčešća analiza je hromatografija, kojom se proverava hemijski sastav i čistoća ulja. S obzirom na to da se u aromaterapiji eterična ulja koriste rastvorena u biljnom ulju, obratite pažnju i na njihov kvalitet. Biljna ulja moraju biti potpuno čista, dobijena bez hemijske i termičke obrade - hladnim ceđenjem biljnog materijala. Samo takva biljna ulja imaju očuvan izvorni biljni sastav, a samim tim i njegovo izuzetno terapeutsko i kozmetičko dejstvo.

Mere opreza
Iako eterična ulja sadrže potpuno prirodne supstance, ona nisu bezopasna, pa ih je potrebno koristiti sa velikom pažnjom i u propisanim dozama. Ovde ne važi izreka "od viška glava ne boli", tako da je uvek bolje upotrebiti jednu kap manje nego jednu kap više! Eterična ulja se ne smeju nanositi na kožu nerazređena; izuzetak su lavanda i čajevac, kada je reč o manjim površinama (akna, bradavica, herpes).
Pre upotrebe, preporučuje se mali test alergije, posebno kod ljudi sa osetljivom kožom. Test obavite tako što ćete jednu kap eteričnog ulja, razređenu u kašičici baznog ulja, naneti na unutrašnju stranu podlaktice ili iza uha, pa ostaviti 24 sata da deluje. Ako se ne pojavi crvenilo, svrab ili peckanje, ulje se sme koristiti.
Ne preporučuje se dugotrajno korišćenje istog ulja jer bi moglo doći do preosetljivosti. Dugotrajnim korišćenjem smatra se svakodnevna primena u periodu dužem od 3 meseca.
Citrusna ulja su fototoksična, i ne smeju koristiti najmanje 12 sati pre izlaganja suncu ili solarijumu jer rezultat može biti neravnomerna i neestetska pigmentacija.
Eterična ulja treba čuvati na tamnom i hladnom mestu, dalje od izvora toplote jer su zapaljiva, menja im se hemijski sastav, i brže isparavaju.
Eterična ulja nisu za oralnu upotrebu, ukoliko nemaju odgovarajuće sertifikate i ukoliko ih ne ordinira stručna osoba. Izbegavajte dodir eteričnih ulja sa očima i sluzokožom.
Osobe koje imaju jake alergije, boluju od astme, epilepsije, starije osobe i trudnice, trebalo bi da obrate posebnu pažnju prilikom upotrebe eteričnih ulja i svakako da se posavetuju sa stručnom osobom ili lekarom.