Slobodno vreme
Turistički vodič
Drina - moćna i čista
18.06.2008. 12:00
Izvor: Politika
Drina - moćna i čista
Bila je vekovna granica između Istoka i Zapada, duž nje su vođene velike ratne operacije između Srbije i Austrougarske, a danas je raj za ribolovce i zaljubljenike u prirodu
Priča o Drini je priča o brzoj, moćnoj i čistoj reci koja nastaje od Tare i Pive i posle 346 kilometara krivudanja susreće se sa Savom. Po snagama vode, a mnogi smatraju i po lepoti, Drina je na prvom mestu na Balkanskom poluostrvu. Po burnoj istoriji koja se odvijala oko nje svakako je najinteresantnija: bila je vekovni granični prostor između Zapada i Istoka, duž nje su u Prvom svetskom ratu vođene velike ratne operacije između Srbije i Austrougarske.
Još nekoliko zanimljivosti: zabeleženo je da je 1896. godine dostigla najveći vodostaj - 14 metara iznad normalnog - i poplavila čuvenu ćupriju kod Višegrada. Pri tom je odnela varošicu Ljuboviju. Voda reke se ledila dva puta, 1929. i 1941. godine kod Bajine Bašte. U prvoj polovini prošlog veka na Drini su se okretala kola mnogih vodenica: samo u 1931. godini od Bajine Bašte do Savske Rače bilo ih je 53. Zbog velikog hidroenergetskog potencijala na ovoj reci moguće je podići 60 manjih hidroelektrana.

Rafting uz trube
Splavarenje na Drini ima dugu tradiciju. Još sredinom 19. veka krenuli su iz Perućca prvi splavovi „daščare” i „gredare”. Splavovima se odvlačila drvna građa sa planine Tare do Save i dalje do Beograda. U donjem toku Drine pre stotinak godina krstarili su austrougarski parobrodi i dolazili do Zvornika.
Kako je Drina poznata po svojim kanjonima i veštačkim jezerima, splavarenje je vremenom postalo turistička atrakcija. Krivudavi rečni tok ušao je i u narodno predanje izrekom „ispravljati krivu Drinu”, što zapravo predstavlja beskorisnost nekog posla, kao priča o Sizifu u grčkoj mitologiji. Ali brzi i krivudavi rečni tok može biti vrlo koristan za turizam ovog kraja. Rafting klub „Bajinobaštanski splavari” organizuje dobar provod i uživanje plovidbom gumenim čamcima na nekoliko trasa od Perućca do Rogačice, uz mogućnost prenoćišta u turističkim objektima duž obale.
Drina je ne samo plahovita već i darežljiva - pa tako boravak na njenim krivudavima obalama ipak nije Sizifov posao, već raj za ribolovce i zaljubljenike u prirodu. U prošlosti je ova zelenkasta reka brzog toka bila poznata i kao Zelenika.
- Tradicionalna manifestacija „Drinska regata” ove godine će se održati od 17. do 19. jula. Ona uključuje celodnevna dešavanja sa svirkom na plaži, trke čamaca od veštačkog jezera Perućac do Bajine Bašte i večernje koncerte. Prošle godine je okupila desetak hiljada posetilaca! Završnog dana organizuje se regata od Perućca do Rogačice sa plutajućim šankom, muzičkim splavom sa trubačkim orkestrima i mnoštvom učesnika koji uz zvuke trube i u veseloj atmosferi savlađuju drinske talase i virove - kaže nam Jovan Đurić, direktor Sportsko-turističkog centra „Bajina Bašta”.
Već krajem juna počinje ribolov na mladicu i lipljen. U Drini su rekordni primerci ove ribe - najveća trofejna mladica ulovljena 1997. godine bila je teška čak 32 kilograma i duga 1,4 metra. Ovde je, kažu nam ribolovci, ulovljen i lipljen od 2,6 kilograma, što je jedinstven slučaj u svetu.

Ponovo vidre
Idilično malo mesto Perućac nalazi se na 13 kilometara uzvodno od Bajine Bašte, pribijeno uz padine Tare, i spaja istoimeno jezero sa Drinom i rekom Vrelo. Jezero je nastalo pregrađivanjem reke velikom betonskom branom na samo dva kilometra iznad naselja. Ovo jezero se, u dužini od 52 kilometra, pruža sve do Višegrada i Andrićeve „na Drini ćuprije”.
U letnjim mesecima u Perućcu je kao na moru, sa mnoštvom dešavanja na vodi, tu su i prigodni dečji bazeni, a za starije vožnja motornim čamcima ili sandolinama - kaže nam direktor Đurić.
Ali Drina nije lepa samo od Višegrada do Bajine Bašte. U donjem toku prema Zvorniku široka i čista predstavlja pravi raj za ribolovce, a u mnogim priobalnim naseljima, od sela Ovčinje do Velike Reke, ima dosta mesta za odmor, gde najčešće vikendom dolaze grupe iz Beograda, Novog Sada i drugih gradova.
Iako je najlepše opisana u delima Ive Andrića, za ovu priliku poslužićemo se citatom D. J. Deroka, koji je napisao: „Drina je na dubinama tamnozelena kao smaragd, u tesnacima tajanstveno crna od tame i sa srebrnastim odsjajem od ono malo sunca koje dopire sa visokog neba; negde, opet, nad šljunčanim sprudovima, opalna je kao sedef”.
Danas je divlja snaga Drine ukroćena branama i jezerima. Osim Perućca, tu su još dva, Višegradsko i Zvorničko. Reka je pomalo izgubila na ćudljivosti, ali je dobila na lepoti. Na njenim obalama niču moteli i etnosela, a posetioci zadovoljno kažu da odnedavno iz njenih voda ponovo izranjaju vidre.

Reka kao godina
Nedaleko od jezera Perućac iz masiva planine Tare izvire reka Vrelo i posle svog kratkog toka od 356 metara - tačno onoliko koliko godina ima dana - utiče u Drinu, stropoštavajući se sa visine i pravi izuzetno lep vodopad. Rečica Vrelo je meštanima Perućca, osim bistre planinske vode, darovala i ribnjak. Na njenom ušću u Drinu sagrađen je restoran „Vrelo” sa terasom koja se nalazi iznad samog vodopada.