Slobodno vreme
Turistički vodič
Zaboravljena lepota
09.07.2008. 12:00
Izvor: Politika
Zaboravljena lepota
Staru planinu krase visoravni, planinski vrhovi strmih kamenitih odseka, kanjoni i planinski potoci, močvare, suva kraška polja i uvale i mnoge ugrožene biljne i životinjske vrste
Poj ptica, žubor vrela i vodopada, topot kopita, miris toplog, tek pomuženog mleka, to je Stara planina kakvu je vide njeni zaljubljenici, mada većina ostalih na pomen ove planinske čarobnice jugoistočne Srbije pomisli na Babin zub i Midžor. Do Babinog zuba, zaštićenog prirodnog rezervata koji je ime dobio po stenama karakterističnog izgleda, postoji put, tamo su hotel i planinski dom. Midžor, prekriven livadama, na 2169 metara nadmorske visine najveći je vrh Stare planine, pa i Srbije. Ali Stara planina je mnogo više od toga. Njene gizdave reke, vekovne šume i greben koji se proteže stotinu kilometara u dužinu kriju u sebi mnoge tajne i čuda. Zahvaljujući tim izuzetnim vrednostima geološkog i biodiverziteta, 1997. godine zaštićena je kao Park prirode, na teritoriji od 142.220 hektara.
Stara planina predstavlja deo prostranog planinskog masiva Balkana. Pruža se uz srpsko-bugarsku granicu od obronaka Vrške čuke (692 m) iznad Zaječara na severu, do Dimitrovgrada na jugu. Sa zapada je masiv planine omeđen dolinama Nišave i Timoka. Više od polovine ove pogranične oblasti nalazi se u Srbiji u ataru četiri opštine - Dimitrovgrada, Zaječara, Knjaževca i Pirota. I dok je sa naše strane pitoma, pašnjacima prekrivena, sa bugarske strane Stara planina je kao nožem zasečena, oštrih kamenih litica, gotovo neosvojiva.

Šumsko voće na sve strane
Da bismo videli neviđeno i uživali u netaknutom predloženo nam je da krenemo od južnog dela planine (region Visok, Vidlič i Zabrđe), tačnije - od Dimitrovgrada.
Što smo zalazili dublje u planinu, to se put sve više pretvarao u konjsku stazu. Međutim, upravo je ta nepristupačnost čini atraktivnom. U Zabrđu, desetak kilometara od Dimitrovgrada, na oko 800 metara nadmorske visine, iz šume smo uronili pravo u livade Smilevskog ili kako ga još nazivaju Odorovačkog kraškog polja, najvećeg u Srbiji. Blizu sela Smilovci su istoimena jezera površine 36 hektara. Bila su predviđena za navodnjavanje, ali u tu svrhu nikada nisu korišćena. Danas je to carstvo ribolovaca. Od pecaroša saznajemo da se love som (i do 50 kg!), amur, tolstolobik, štuka, šaran, karaš, crvenperka…
Put nastavljamo preko Vidliča. Vozimo sporo zbog krajolika. Eh, da nam je da ovaj doživljaj lepote sa svima podelimo... Nismo propustili da se zasladimo šumskim jagodama, uskoro će za branje biti i divlje maline, kupine, borovnice, dren, šipurak, kruška... Samoniklog voća na sve strane, baš kao i lekovitog bilja. Prava retkost ovde je čovek. U idiličnim planinskim seocima zbijenih kuća tek po koja stara duša.
Ranije je ovaj kraj bio poznat po izvrsnim pašnjacima, ovčijem siru i mesu, vunenim ćilimima i grnčarstvu. Na žalost, pašnjake na kojima se napasalo i po nekoliko hiljada ovaca, goveda, konja i magaraca, polako osvajaju kleka i ostalo žbunasto rastinje, potiskujući šarenoliki biljni svet livada. Za Senokos kažu da je imao 15.000 ovaca, a danas ih je tek nešto više od sto.
Danas se tkanjem ćilima aktivno bavi ne više od 30 do 40 žena koje godišnje otkaju 250 kvadrata. Poređenja radi, pre Drugog svetskog rata godišnje se proizvodilo oko 2.000 „ćilimarskih kvadrata”!

Čudesna i tajanstvena
Našla se Stara planina na putu mnogima, njenim obodom je prolazio antički i rimski put „Via militaris”, kasnije Carigradski drum. Mi smo krenuli dublje u planinu bogatu vodom i bukvom - ona je najčešća na Staroj planini.
Ova čudesna planinska diva zakitila se izvorima, njih 162. Tri kladenca su čak na 2.077 metara nadmorske visine, nedaleko od samog vrha Midžora. Od njih će kasnije nastati Toplodolska reka. Najjači izvor je Jelovačko vrelo, sa leve strane istoimene reke. Zanimljivo je da jedan dan u godini vrelo misteriozno sasvim presuši, 24 sata bude bez vode, koja se potom ponovo pojavi!
Ovde svaki potok ima svoju priču, od izvora pa do ušća. Dojkinački potok nastaje od tri kladenca koji se nalaze u blizini vrha Tri čuke. Potok dalje teče kroz netaknutu prirodu rezervata „Arbinje” do najvećeg na planini sela Dojkinci. Na samoj reci, od sedam očuvanih vodenica dve i danas rade. Kod turističkog naselja „Vrelo” u nju se uliva Jelovačka reka, a malo niže, probijajući se kroz stenje, pravi džinovske lonce poznate kao „ždrela”.
Pa ipak, centralna reka Stare planine je Visočica, koja izvire u Bugarskoj, puna planinskih virova i snažnih brzaka. Po mnogima njena najlepša, najtajanstvenija, najčuvenija klisura su Vladikine ploče na dva i po kilometra od sela Rsovci. Tu je i najveća od 11 istraženih, Vladikina pećina. Na zidovima pećine, duboke 190 metara, ističe se natpis još iz 1361. godine. Od nje je još poznatija pećina Svetog Petra i Pavla u brdu Kalik. Freske u ovoj pećinskoj crkvi su iz 13. veka, a među njima je i čuveni „Ćelavi Isus”.
Zaobišli smo Zavojsko jezero, nastalo posle prirodne katastrofe 1963. godine, ali ne i hotel „Planinarski dom”, na samo 12 kilometara od Pirota, koji nas je iznenadio svojom udobnošću, sportskim terenima, skijaškom i trim-stazom.

Kraj „krilastog zvončića”
I kad smo već tu, ne bi bilo u redu da ne posetimo novu zimsku turističku destinaciju - ski centar na Babinom zubu. U Planinskom domu nas je sa domaćim sokom od nane, ubranom s one strane „kamenog zuba”, poslužila Milena Žikić. Ako smo raspoloženi, predložila je, možemo da „prošetamo” do Midžora, nema više od osam kilometara! Bilo nam je draže da ga posmatramo sa platoa ispred Doma, i uživamo u nestvarnom prizoru krda poludivljih konja koje se tu napasalo. Kako će im biti kada počnu da rade uspinjače? Ono što smo zatekli u podnožju nikako nije za pohvalu. Erozija je uzela danak loše urađenim skijaškim stazama i putu, a civilizacija uništila jedina staništa „krilastog zvončića”, cvetića endemske vrste koji je samo tu rastao, i sad ga više nema.
Na području Babinog zuba planirano je skijalište sa 40 kilometara žičara i 100 km staza - i to usred „ostrva s blagom” kakvo je Stara planina! Nju, naime, nastanjuje preko 1700 vrsta i podvrsta biljaka (od kojih su 160 endemske), 205 vrsta ptica, 136 vrsta dnevnih leptirova, 61 vrsta sisara, i još mnogo drugih... Na osnovu bogatstva vrsta procenjuje se vrednost i značaj nekog prirodnog dobra, a „stara planinska dama” je upravo zato na listi mnogih važnih međunarodno zaštićenih područja.