Slobodno vreme
Zdravlje
Moj život je briga
11.07.2008. 12:00
Izvor: Politika
Moj život je briga
Utvrdivši zašto i o čemu brinu, ljudi mogu mnogo naučiti o sebi i pokušati da pronađu način da se promene, a tako će lakše rešavati i lične probleme
„Brini zbog ovog,brini zbog onog, a kad ćemo živeti?“ Ko su ti ljudi koji previše brinu? To smo mi i naše komšije, osobe koje se trude da sve urade kako treba i koji su pri tome u stalnoj brizi. Preterano brižne osobe svoju kreativnost su stavile u službu predviđanja najgoreg mogućeg scenarija. Iako inteligentne i maštovite, one sagledavaju samo negativneposlediceiprecenjuju verovatnoću da ćeseonezaistaidogoditi. Na krilima mašte, takve osobe se u deliću sekunde prebacuju sa konkretnog na zamišljeno, i isto tako brzo naprave scenario sa nepoželjnim završetkom.
Preterana briga može nepovoljno uticati na čitav život, na partnerske i profesionalne odnose. Izaziva stalni nemir, preosetljivost na svaku sitnicu i uprkos nastojanjima da se sve najbolje uradi, smanjuje radnu sposobnost.

Muče i sebe i druge
Večito zabrinuti muče sebe, ali i druge kada počnu da govore o svojim brigama kojima se ne vidi kraj. Prijatelji mogu u početku da ih saslušaju i pokušaju da ih odgovore od takvih razmatranja, ali ubrzo će shvatiti da su takvi pokušaji neuspešni. Preterano brižne osobe zato imaju osećaj da ih niko ne razume, povlače se i često usamljuju.
Brige imaju svoj koren u konkretnim situacijama i strahu od nepoznatog, objašnjava Svetlana Vukadinović, psiholog biheviorista u Domu zdravlja „Vračar“. Međutim, preterano zabrinuti i protiv svoje volje zamišljaju razloge za brigu o mogućim nevoljama različite vrste, nesreći, čak i katastrofi, i pri tome se loše osećaju, kao da im se to zaista dogodilo.
Obrasci večite zabrinutosti se uče. Dete sluša zabrinute osobe u svom okruženju koje često ponavljaju da „nevolja dođe kad se najmanje nadaš“, „taman kad pomisliš da je sve kako treba, desi se nešto loše“, „ako očekuješ najgore, nikada nećeš biti razočaran“. Vremenom prihvata brigu kao sredstvo zaštite, misleći da ako se dobro oseća - sigurno će ga nešto loše snaći. Zabrinutost tu pomaže da se zlo ne obistini.
Kako izgleda život brižne osobe? U začaranom krugu brige, sve se ponavlja. Brinem zbog viška kilograma, novca, kijavice, da ne zakasnim, da me šef ne izgrdi, brinem hoće li biti hleba u prodavnici i tako u beskraj, a sutradan sve iznova.
Prema rečima naše sagovornice, mi smo zabrinuta bića, čitavo čovečanstvo stalno brine o svemu i svačemu, ali kao da se danas to čini više nego u ranijim istorijskim razdobljima. Svaka briga koja nas troši i usmerava u pogrešnom pravcu loše deluje na naše telesno i psihičko zdravlje. U različitim civilizacijama prekomerna briga je savladavana meditacijom, vizuelizacijom, molitvom, mudrim poukama poput onih „udri brigu na veselje“, „putuj igumane, i ne misli na manastir“, „brigo moja pređi na drugoga“. Vernicima molitva pomaže jer veruju „da Bog ima divan plan za naš život“.

Bihevioralni pristup
Budite realistični, savetuje psiholog Svetlana Vukadinović, jer je preterana briga neproduktivna i ništa ne rešava, a opterećuje. Često preuveličavamo verovatnoću da će se dogoditi najgora pretpostavka. Mladi, recimo, dobiju vozačku dozvolu, a mi brinemo za njihovu bezbednost. Ali, pri tome zanemarujemo da su oni dobro naučili da voze, odgovorni su, pažljivi i opasnost je manja realna od one koju je naša mašta napravila.
- Bihevioralni psihološki pristup brze pomoći sastoji se od nekoliko etapa: prvo opišite situaciju koja vas uznemirava, zatim se prisetite o čemu najčešće razmišljate, pa opišite i svoja osećanja, neuspehe, razočaranja. Kada to uradite, razvijajte pozitivne misli tako što ćete svako negativno tvrđenje zameniti pozitivnim. Na primer, umesto „moram“, treba staviti „više volim“ ili „grozno“ zameniti sa „nije ugodno“. Kada uradite tu prepravku, napravite listu dostižnih ciljeva. Osim toga, nikada u svojim razmišljanjima nemojte umanjivati mogućnost da možemo da se borimo i izborimo. Ubrzo ćete na život gledati realnije i bolje ćete se osećati - kaže naša sagovornica.
Ona podseća da ne treba zaboraviti da život nema garancije i da ne živimo u savršenom svetu. Nikada ne možemo biti sigurni kad je u pitanju zdravlje, a ni u nepogrešivu odluku o poslu. Život nas je mnogo puta uverio da brinemo za bolesnog, a razboli se zdrav, i da je neka odluka na poslu u jednom trenutku izvrsna, a u sledećem više nije. Briga, ukoliko je racionalna, treba da nas sačuva od pogrešnih poteza, ali ako je preterana blokiranasuaktivnostima, izazivalošeraspoloženje, smanjujesamopoštovanjeipoverenjeusebe.