Slobodno vreme
Turistički vodič
Zemlja ponoćnog sunca
22.05.2009. 12:00
Izvor: Press
Zemlja ponoćnog sunca
Mali je broj mesta na kugli zemaljskoj koja imaju lepotu kakvu ima Aljaska. U ovoj američkoj zemlji posetiocima zaista zastaje dah, a turistima koji se odluče da je posete, osim puno novca, neophodan je i pravi avanturistički duh
Velika, prelepa i gotovo nenastanjena, daleka, izolovana, bogata i skupa - ovako ukratko može da se opiše Aljaska, najveća i najsevernija, 49. država SAD. Tek mali broj mesta na kugli zemaljskoj ima tu lepotu od koje zastaje dah. Zbog svoje skrajnutosti s glavnih turističkih, a i drugih puteva, obilazak Aljaske je skup. I to je jedina dilema koja se postavlja pred avanturistički nastrojenog putnika. Svakog ko jednom ode, ta veličanstvena zemlja, po pravilu, „kupi" zauvek.
Prvi stanovnici - Atabaskani, Aleuti i Inuiti i obalska plemena Tlingits i Haidas - stigli su kroz Beringov moreuz na Aljasku pre 35.000 godina. Talas Evropljana usledio je u 18. veku - tačnije 1741. godine, kada je Vitus Bering tamo stigao s ekspedicijom. Kada se pročulo da je to zemlja s najboljim krznom na svetu, trgovci su pohrlili, a uskoro je nastalo i prvo naselje. Iako su je pretežno naseljavali Rusi, oni je nikada nisu potpuno okupirali, a i pored sveg svog bogatstva, ova severna kolonija nije im ni bila značajno profitabilna. Kada je rusko carstvo zapalo u ozbiljne teškoće, odlučeno je da se Aljaska proda. Pregovarač, američki državni sekretar Vilijam Sjuard, kupio je 1876. godine Aljasku za tadašnjih 7,2 miliona dolara (2005. godine ista suma novca je imala vrednost od 90.750.000 dolara). Ubrzo se ispostavilo da je „Sjuardova ludost", kako su podsmešljivo Amerikanci govorili, sve samo ne bačen novac: posedovanje Aljaske se višestruko isplatilo - počev od lova na kitove i losose, do zlata i, konačno, najvažnijeg - nafte.
Krajem 19. veka zlatna groznica privukla je hiljade ljudi iz celog sveta na Aljasku. Istorija tog doba dobro je poznata iz literature i kinematografije. Iz novije istorije dva datuma su bitna za Aljasku - 1959. postaje savezna država SAD, a zemljotres „Srećni petak", koji je razorio desetine mesta, doneo je i nešto dobro - otkriće nafte.
I danas je Aljaska neodoljivo privlačna mnogima, zbog bogatstva, ali i jednog sasvim posebnog načina života - tradicionalnog i savremenog u isto vreme, života u skladu s prirodom, surovom i blagom, života kakav može da bude samo na takvim, sasvim posebnim mestima kao što je Zemlja ponoćnog sunca.

Šta videti
El Dorado - zlatni rudnik, do koga se iz Ferbanksa ide tradicionalnom železnicom. Tu je i stalno zamrznuti tunel.
Reka Čena - krstari se autentičnim parobrodom koji ulazi u srce Aljaske. U blizini je i selo Čena Indijanaca i Park pionira, u kome je prikazana istorija cele zemlje.
Nacionalni park Denali - jedna od najvećih atrakcija Aljaske. Zauzima površinu od 24.395 km2. Okružuje najviši vrh Severne Amerike - Mekinli (6.195 m), koji se može videti sa svih strana parka. U njemu žive grizliji, američki severni jeleni, losovi, lisice, vukovi...
Talkitna - istorijsko mesto, smešteno u podnožju planina Denali ili Mekinli, koje se mogu videti sa različitih strana.
Enkoridž - najveći grad na Aljasci. Osnovan je 1914. godine i za manje od jednog veka nekadašnje naselje pod šatorima izraslo je u ekonomski, trgovinski i transportni centar države. Enkoridž je pravi kulturni centar, sa puno muzeja, pozorišta i parkova.
Nacionalni park Kenaj fjordovi - jedan od najpopularnijih na Aljasci, gde se mogu videti brojni uzani fjordovi, glečeri i fantastičan morski svet (kitovi, morski lavovi, morske vidre).
Centar morskog života Aljaske - „prozor u more" ili veliki akvarijum, predstavlja pravi doživljaj zbog bogatstva i raznolikosti njegovih „stanovnika".
Glečer Hubard - proteže se desetak kilometara na severnom delu zaliva Jakutat i najduže je ledeno polje Aljaske. Jedan je od najaktivnijih, te ga nazivaju i „galopirajućim glečerom".
Žuno - neobična mala prestonica Aljaske do koje se može doći jedino avionom ili brodom. Nastao je u periodu zlatne groznice, koja je zahvatala ovu teritoriju krajem 19.veka. Po mišljenju mnogih, to je najlepši grad ove države, a njegovi stanovnici ga zovu „malim San Franciskom".
Kečiken - nekada poznat kao svetska prestonica konzervi lososa, danas je poznatiji kao prvi grad u koji uplovljavaju brodovi sa juga kontinenta
Insajd pesidž - slikoviti predeo obale, bogate fjordovima, ostrvima, morskim životinjskim svetom. Tu su bila nastanjena indijanska plemena Tlingit, Haida i Cimšian, koja su imala svoje totemske stubove.